Sukob razuma i rutine

Submitted by Despot Kasapinović on 01/08/2013 - 21:02

Sukob razuma i rutine 1

Mozak odraslog čoveka može da funkcioniše na više načina. Prvi i pravi način je preko razuma, to je najzdraviji način. Posle toga se u skladu sa realnošću emocije nadodaju na razum, i funkcija postepeno počinje da bude subjektivna. Razum i emocije reaguju u skladu sa realnom, kao i sa subjektivnom stvarnošću.

Svaka radnja koja se kroz vreme ponavljala više puta frekventno postaje „Rutinska“. Ako je rutina negativna, za nju će nas vezati uznemirujuća ili ti neprijatna osećanja. Ako je rutina pozitivna, za nju će nas vezati prijatna osećanja. Između dve krajnosti, negativne i pozitivne, postoji i „Svakodnevna ravnodušna rutina“. Za nju nas ne vežu niti hladne, niti tople emocije. Npr. kada ulazimo u kupatilo, rutina se manifestuje prvobitnim paljenjem svetla. A kada izlazimo iz kupatila, svakodnevna rutinska radnja je gašenje svetla.

Sukob razuma i rutine 3

Ali šta se dešava!? Zamislimo situaciju gde smo sa još jednom osobom u toaletu, i sad mi izađemo, a ta osoba ostane. Ruka rutinski ide ka okidaču za svetlo. Gasimo ga, iako je druga osoba ostala unutra. Rutinska radnja je bila automatska, i kao takva je bila brža od razuma (koji bi sigurno ostavio upaljeno svetlo za drugu osobu). Razum i rutina se na raznim frontovima sudaraju i sukobljavaju. Kod nekog u nesvesnom i nekontrolisanom delu, a kod nekog u svesnom i kontrolisanom delu toka misli. Kada smo svesni lakše nam je da ispravimo negativnu rutinsku radnju preko delanja razuma.

Mnoge negativno/pozitivne rutinske radnje koje su se vremenom nataložile u ljudskim životima često umesto razuma obavljaju sav posao. Svest o nekorišćenju razuma je veoma mala, stoga ljudi ne odvajaju često pojam rutine od pojma razuma. Rutina je posledica loše/uobičajene/dobre navike. Kao i svaka navika, može se promeniti. Dok je razum nezavisna iskra koja je u nama samima, otuđena od navike.

U skladu sa stvarnošću, ljudski život sa psihološkog aspekta se temelji mnogo osnova koje su u skladu sa životnom situacijom. Sve osnove zajedno čine veliki temelj. Npr. ako nam prvi sastanak sa osobom suprotnog pola prođe pozitivno, i uspemo da zadržimo pozitivne misli, time u našoj glavi stvaramo pozitivnu osnovu, koja je pozitivan temelj i vodič za sledeće sastanke, kao i obrnuto. Obe vrste temelja se mogu lako pokvariti ako nisu dovoljno stabilni, isto tako se veoma teško kvare ako su čvrsti i stabilni. Poenta svakog čoveka je da na raznim poljima života stvori sopstvenu pozitivnu rutinu/naviku na temeljima razuma.

Sukob razuma i rutine 3

Mnogi ljudi sebe nagnaju na razmišljanje samo u okviru negativnih ili pozitivnih emocija i raspoloženja koje služe kao okidač za proces razmišljanja. Međutim, u većini slučajeva kada se razmišlja pod ličnim emocionalnim stanjima, donose se zaključci limitirani subjektivizmom, koji ne mora uopšte biti merilo za realnost. Dostizanje objektivnosti zavisi od razuma koji sam od sebe pokrenut. Bez uticaja bilo kakvih emocija kao pokretača. Razum je racionalan i hladan. Ljude upravo ta hladnoća sprečava da koriste razum, jer misle da je potrebno da se jave nekakva osećanja prilikom razmišljanja. Onda se ulenje i zapuste, što dugoročno dovodi do mentalne lenjosti.

Stoga ljudi ne plašite se hladnoće, nećete se opeći ako upotrebite razum. Napravite dugoročan plan kojeg ćete se držati, i odredite sebi program da svakog dana makar 30 minuta razmišljate o bilo čemu/bilo kome prazne glave. Tako ćemo lakše pobediti rutinu i letargiju, koja upravo nekome odozgo odgovara. Ako već postoji sukob razuma i rutine, a mi direktno utičemo na ishod te borbe, hajde da odvedemo hladni razum do pobede.

 

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: