„The Wolf of Wall Street” (2013)

Submitted by nikolabudanovic on 28/01/2014 - 13:35

1 The Wolf of Wall Street (2013)

Martin Skorseze. Profil ovog istaknutog američkog režisera nije moguće obuhvatiti jednom skromnom recenzijom. Ukratko, njegova karijera je u konstatnom usponu, od sredine šezdesetih godina sve do danas. Jedan je od onih holivudskih velikana koji će, u istoriji filma, stati rame uz rame sa Hjustonom, Fordom, Altmanom i Linom. Krajem 2013. odlučio je da nas počasti još jednim remek-delom.

Vuk sa Vol strita je savršen primer kako bi holivudski filmovi danas trebalo da izgledaju. Tri sata strogog tempa i dinamike, sa minimumom specijalnih efekata, začinjena specifičnim autorovim humorom. Scenario, po autobigrafiji Džordana Belforta, adaptirao je Terens Vinter, Skorsezeov provereni scenarista serijala Carstvo poroka (Boardwalk Empire). Izbor glumaca je posebna priča. Leonardo Dikaprio u glavnoj ulozi, harizmatičan i ekscentričan u maniru nekoliko svojih prethodnih uloga (The Great Gatsby, Django Unchained, Inception), izrasta u omiljenog antiheroja/negativca i potpuno se oslobađa svoje „bejbi fejs” prošlosti iz Titanika. Džona Hil, novitet u Skorsezeovom ansamblu, izgleda da postaje legitimni naslednik Džoa Pešija i svojim nastupom pruža urnebesnikomični otklon. On se polako oslobađa uloga u prizemnim komedijama, zasluživši drugu nominaciju za Oskara u karijeri. Margo Robi. Ovde vredi zastati. Mlada Australijanka uzvišenog seksepila svojim portretom žene – statusnog simbola nimalo ne zaostaje za daleko iskusnijom ekipom. Za nju, debitantkinju u Holivudu, može se reći da je odabrala savršen način da započne uspešnu karijeru.

2 The Wolf of Wall Street (2013)

Film nam predstavlja Džordana Belforta, beskrupuloznog finansijskog brokera iz ranih devedesetih, čija je strast za novcem neumoljiva – na trenutke deluje kao manifest nekog novog homo sapiensa, čoveka zverskih materijalističkih apetita koji su podsticani i nagrađivani u društvu koje ga okružuje. Džordan Belfort je individua perverznih razmera. On je istovremeno i uzor i svojevrsno božanstvo svojim potčinjenim saradnicima. Njegova zavisnost od narkotika ukratko je objašnjena na samom početku filma. Droga pretvara njegovo telo u nepogrešivi mehanički sistem, omogućavajući mu da svakodnevno obavlja svoju nadljudsku rutinu, koja se proteže od prodaje deonica u milionskim iznosima, preko motivacionih govora u duhu nekog izopačenog ragbi kvoterbeka, do besomučnog provoda uz nove količine seksa, droge i rokenrola. Da li je sve to legalno? Apsolutno ne. Belfort nas uvodi u svet berze i objašnjava kako prevariti sistem. Njegov uspon dokazuje geslo neoliberalnog kapitalizma: svako može da se obogati. Ne svi, već svako. Njegov pad, međutim, dokazuje nešto drugo. Skorseze je u autobiografiji Džordana Belforta sjajno nanjušio kontekst današnjice. Svetska ekonomska kriza utemeljena je na incidentima poput ovog. Novac koji cirkuliše bez pokrića, finansijske prevare, švajcarske banke i niski poroci visokog društva. Da li se ovakav način života glorifikuje ili ne – ostaje na svakom pojedinačnom gledaocu da prosudi. Film je svakako lišen licemernog moralisanja, a to se može shvatiti samo kao plus.

Okićen fenomenalnom fotografijom, ležernim glamurom kojim odišu kostimi i scenografija i zaraznim saundtrekom, sa velikim šansama da pobere nekoliko Oskara, ovo je film koji neizostavno treba pogledati.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: 

Comments

Submitted by don (not verified) on 08/02/2014 - 00:10
U odnosu koliko je hvaljen, film nije nista posebno