Dražen Vega: Mistični zagrebački rok

Submitted by Dragana Danicic on 12/06/2015 - 15:38

Zagrebačka gotik metal – rok scena 2009. godine postaje bogatija za još jedan bend. Nakon benda Vega Dražena Markotića u studio zajedno sa njim ulaze Misel Akdogu, Vladimir Rajčić, Eduard Kobešćak i Alen Dumić i formiraju novu magiju. Ta magija se danas ori mnogim klubovima širom Evrope, a poznatija je kao muzika benda Dražen Vega.

Kroz priču sa frontmenom otkrili smo da se iza ovog bajkovitog naziva zaista krije neka mitološka priča, pa čak i neke astrološke činjenice. A to je i prvo što primetite slušajući ih – mistika koja prožima njihove tekstove, muziku i pojavu.

„U grupi Dražen Vega ’Vega’ ima značenje samo u smislu da je to nastavak grupe Vega. A ta priča o sazvežđu ima veze baš sa prethodnim bendom. Kada sam, davno, tražio naziv, želeo sam da to bude nešto britko i snažno, interesantno i mistično, i da ima isto značenje na bilo kom jeziku. U nekom drugom sazvežđu, u nekoj drugoj dimenziji, Vega je kao Sunce u našoj dimenziji. Po nekim legendama, osim na Zemlji samo još na Vegi ima života. Onda, Vega ima neke svoje pozitivne i negativne deobe. Ili, ako pratim astrologiju i želim da otvorim firmu, pratiću kada Vega dolazi u pozitivnu deobu, da bi mi posao cvetao. Konkretno, za nas kao bend, neka bude da smo mi neko Sunce u nekoj novoj dimenziji. U japanskoj poeziji su Vega i Jupiter (nisam siguran za to drugo) dve zaljubljene zvezde koje se mogu sresti svakih četrnaest godina na sedam dana, samo ako je nebo skroz vedro i kristalno”, objašnjava pevač Dražen. „Dakle, vi ste romantici?” pitam. Bez trunke oklevanja Dražen odgovara: „Normalno! Ima još jedna priča. Kako smo putovali, fanovi su nam davali neke informacije koje su oni saznali. U Starom Egiptu je postojao specijalni odred vojske koji se zvao Sinovi orla, tj. Vega.”

Osim na svom jeziku, snimali su i pesme na engleskom. Tvrde da za muziku nije bitno na kom se jeziku peva, jer ih je publika u Beču odlično razumela iako su pevali na maternjem jeziku – hrvatskom. „Moja filozofija je uvek bila da treba stvaram na jeziku zemlje u kojoj sam rođen. To je moj jezik, moja inspiracja, moja kreativnost. Sve što moraš je da poznaješ vokabular i pravopis i budeš maštovit i načitan, nadaren. Jer, naš jezik je i bogatiji i interesantniji i lepši od engleskog. Na engleskom možeš pisati o probušenoj čaši, i to zvuči super, a ako na našem jeziku pišeš o probušenoj čaši reći će ti – idi pa se leči. Imao sam mogućnost da koristim prostor i opremu u studiju svog prijatelja, pa hajde da napravim i englesku verziju albuma. To je treći album koji sam napravio, a prvi put sam radio na engleskom. Taj engleski album nema veze sa hrvatskim što se tiče tekstova. Ista je muzika, ista melodija, ali je lirika skroz drugačija. Neke pesme na našem jeziku su ljubavne, a na engleskom nisu, i obrnuto. Ali ne pucamo na to tržište. Svirali smo u Austriji, pa smo svirali na našem jeziku. Reakcije su bile takve da su ljudi rekli da ne razumeju o čemu se radi, ali je takva impresija, emocija i takav je žar na bini, da smo im preneli takvu atmosferu, da su poželeli da znaju o čemu se radi. Uživali su i podržavali koncert.”

vega uzivo

Album „Sjena samoće” je izašao 2011. godine, a pesma „I dok gorim” 2012. Iako je od tada prošlo nekoliko godina publika kao da tek sada otkriva njihov značaj. U njihovom slučaju je za popularnost neke pesme bilo donekle presudno da li je ta pesma ekranizovana. Kvalitetna muzika nema rok trajanja. Sa mnom se složio i Dražen. „Ako nešto ljudima baciš kao spot, oni se pre hvataju za te kompozicije nego za druge. ’Sjena samoće’ je ispala veći hit nego pesma ’Diše sjećanje’, što po mom mišljenju nije pravedno, jer je to jedna strašno emotivna pesma. Dok je isto tako ’I dok gorim’ ispala hit jer ima spot, a ’Zbog onih koje volim’ takođe ima težinu; doduše, malo je crnija, suicidna je i duže traje. Ne možeš snimiti spot za pesmu koja traje šest-sedam minuta. Sve je to relativno.”

Nije dokazano da su umetnici depresivci, ali je nepisano pravilo. Mračni tekstovi mogu imati veću dubinu od onih drugih. Možda jer se u bolu krije istina. „Kad nešto pišem, pišem iz svojih razloga. Nije bitno koja je tema. Realnost. Nije to depresija, već više neka melanholija. Možda ’Zbog one koje volim odlazim’ jeste depresija, znaš. ’Stvoren sam da ljudi pate zbog mene, možda je blje da odem’ jeste suicidna. Ali ove druge su melanholija, neka realna sveprisutna strana ljubavi, za koju u biti ne znam zašto se ne peva baš tako često na taj način. Nego su pesme vesele, ili ako nisu, onda: ’Ostavila me, jebiga, i šta ću sad.’ Kad radim, radim na nivou na kom smatram da treba biti. Bitno je da tekst nije glup i da ga možeš izvoditi sa bendom”, objašnjava Dražen, naglašavajući da je, pored dobre pesme, ključ za uspeh benda poznavanje njegove duše. „Najeli smo se sujete. Poenta je da moraš verovati ljudima u bendu. Moraš držati do njih, morate se poštovati kao da ste porodica a ne neke radne kolege, moraš se upoznati sa ljudima i njihovim problemima. Zbog čega je on danas loše volje? Zbog čega je napravio loš koncert? Zbog toga i toga, a ne – neko je došao iz publike govoreći ti ’Ovaj je ispao iz ritma.’ Ne da se hvataš padobranaca i da oni urušavaju tvoj rad u tvom bendu. Bitno je da ti znaš kakvo je stanje u tvom bendu. Neka svi bendovi odvoje vreme, mesto i razlog da žive zajedno. Kad se upoznaju dobiju neku zajedničku viziju.”

Ova priča o bendu čiji članovi žive zajedno podsetila me je na njegovu izjavu da bi „staviti članove grupe Dražen Vega u jednu kuću na samo nekoliko sati bio urnebesan rijaliti šou”. Sa njima je uvek veselo, te ne manjka ni anegdota. „Vozili smo se jednog kišnog dana javnim prevozom, do stana gde smo bili smešteni. Na zamagljenim staklima je Edo, gitarista, da bi ubijao dosadu, počeo da piše partiture, neke note i tako to. Sve je bilo dobro dok nije došao do momenta kad treba nastaviti refren, ali nije mogao, jer je neka gospođa naslonila glavu na to mesto. Onda je zamolio gospođu da pomakne glavu da može da ga završi. I onda smo napravili nagradnu igru za ljude u tom busu. Jednu društveno-nagradnu igru... Da pogodi neko koja je to partitura, koji deo, pa su bile neke priče – Mocart, Vivaldi, Betoven. I onda smo im rekli da je to ipak samo ’Hej, Sloveni’.”

Publika širom Srbije je imala priliku da ih uživo sluša u nekim od najznačajnijih rok klubova. Uskoro može da očekuje i nove pesme, mada se momcima kada je nov material u pitanju nikuda ne žuri. „Zasad radimo četiri pesme u studiju. Sada nemamo pretenzije da izbacimo album, već spot po spot. Jer, nema smisla žrtvovati novac i vreme, inspiraciju i jedanaest pesama, i onda ih izbaciš vani. Ne možeš imati tako jak marketing da to dođe do svih ljudi koje to interesuje. Album ’Krvarim u zabludi’ je izašao pre tri godine, a ljudi tek sada saznaju za njega”, otkriva Dražen.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: