Kraljevski filmski festival

Submitted by Bozica on 19/09/2013 - 19:33

logo

Od 13. do 15. septembra u Kraljevu je održan „Kraljevski filmski festival” dokumentarnog i kratkometražnog filma domaće i svetske produkcije.

Program festivala sadržao je dve kategorije. Prva obuhvata studentske, a druga filmove snimljene mobilnim telefonima, u trajanju do 30 minuta. Publika je imala priliku da vidi ostvarenja mladih autora, još uvek neafiirmisanih, koji imaju drugačiji, kreativni pristup filmu. U okviru svake kategorije imali smo priliku da vidimo takmičarsku i međunarodnu selekciju i upoznamo se sa nekim novim imenima koja će jednoga dana možda postati velika u sedmoj umetnosti.

Posebno zanimljiva međunarodna selekcija nam predstavlja mlade autore iz regiona, ali i iz Amerike i Kine. Njihovi kratki filmovi su sveži i orginalni. Između ostalih, gledali smo: Ivana's Creation, reziran od strane Yu Xi – bajkovita, „linčovska priča” o postanku čokoladnog mleka; zatim Mašina za pisanje  Senada  Šahmanovića – film koji u kratkoj formi uspeva da ostvari svu napetost jednog odličnog trilera; Play Things  Meta Strajkera – suptilnu i nežnu priču o dečaku i njegovom ocu koji se suočavaju sa teškim gubitkom. U ovoj kategoriji prikazan je i film Happy Together, bugarskog režisera Josifa Melameda – zabavna, groteskna i morbidna priča u stilu velikog Bartona - o naučniku koji pokušava da nađe eliksir besmrtnosti – i u isto vreme da se suprostavi svojoj mami.

Josif Melamed

Ovaj festival su, pored projekcija, takođe činila i druženja sa autorima i razne radionice, tako da sam imala priliku da popričam upravo sa Josifom Melamedom. Josif je završio Filmsku akademiju u Sofiji i Happy together je njegov dimplomski rad. Trenutno radi na televiziji.

PP: Šta je bila glavna ideja tvog filma?

Josif: Pa, osnovna ideja mi je pre svega bila, naravno, da diplomiram. Dugo sam razmišljao šta bi mogla da bude tema filma. Znao sam da će biti fikcija, ne dokumentaristička, jer i sam sebe smatram fiktivnom osobom (smeh). Zapravo, ne volim realizam u filmovima, i snimanje fikcije mi predstavlja veći izazov od snimanja dokumentarca. Tako sam tražio pravu priču za sebe, i pomislio – zašto ne bih snimio crnu komediju?!

PP: Zašto si odabrao baš ovakvu priču, koja je vrlo neobična, pomalo i morbidna?

Josif: Pa, imao sam mnogo ideja, za različite žanrove, i ova mi se jednostavno iznenada ukazala. Čudno je to sa idejama. Dejvid Linč je rekao: „Ideje su kao ribe, cilj je uhvatiti najveću.”, i ideja za ovaj film je bila velika riba za mene. Smatrao sam da je ta priča dosta duhovita, i predložio je svom scenaristi, kome se ona, takođe, svidela više od ostalih.

PP: Ono što je dobro kod tvog filma je da nije previše pretenciozan, niti izgleda previše „umetnički”. Ne pokušavaš da impresioniraš publiku nekakvim eksperimentalnim pristupom, već je film lak i zabavan za gledanje. Zašto si se odlučio na takav pristup?

Josif: Odlučio sam se za takav pristup i takvu priču, jer mi je dosadilo da režiseri mojih godina, dakle mladi režiseri bez mnogo iskustva, pokušavaju da snime i ispričaju neke mnogo „velike” i ozbiljne priče. Pa sam hteo da uradim upravo suprotno. Nisam hteo da snimim film o dečku koji gubi svoju majku i pati zbog toga, već film o dečku koji odrubljuje svojoj majci glavu – lopatom! Smatram da je to, naravno u kontekstu priče, urnebesno.

PP:  Kako je biti mladi režiser u Bugarskoj?

Josif: Pa, nije uopšte lako. Zapravo, veoma je teško realizovati svoje ideje i ostvariti se kao režiser. Ja, eto, trenutno imam tu šansu, ali to je bila, moram reći, čista sreća. Većina mojih kolega sa studija nije nigde stalno zaposlena, već rade kao slobodni umetnici, s vremena na vreme.

PP:  Koji su režiseri izvršili najveći uticaj na tebe kao umetnika?

Josif: Pa, ta lista je baš dugačka (smeh). Ali recimo najvažniji su Martin Skorseze, Federiko Felini, Stenli Kjubrik, braća Koen, Stiven Spilberg, Vudi Alen, Dejvid Kronenberg, Dejvid Linč, Ves Anderson, Pol Tomas Anderson… Takođe, mnogo volim i cenim Kusturicu.

PP:  A kojih 5 filmova bi izdvojio kao „presudne” za tvoj rad?

Josif: Ne volim da upoređujem filmove, ali ako bih morao da izdvojim one za koje mislim da su vrhunska umetnost, to bi bili 8 i po, Felinija, Apokalipsa sada, Frensisa Forda Kopole, Taksista Skorsezea, Paklena pomorandža Kjubrika i Stalker, Andreja Tarkovskog.

PP: Koji su tvoji budući planovi? Da li ćeš nastaviti sa ovim žanrom?

Josif: Volim da eksperimentišem sa žanrovima, mislim da nisam dobar samo u jednom žanru. Zapravo, pitanje je da li sam dobar uopšte (smeh). Verovatno ću snimati nešto drugačije sledeći put, za sada to još uvek ne znam. Trenutno razvijam jedan projekat, ali još uvek nije sigurno hoće li ugledati svetlost dana.

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: