„The Suffering” (2016)

Submitted by Milos on 10/11/2016 - 00:55

The Suffering poster

Svašta ljudi snimaju... Jedno od tih "svašta" je i "Patnja" ("The Suffering") iz 2016. godine reditelja Roberta Hamiltona. Mali budžet, velka očekivanja, umereni uspeh, nesporan nekvalitet su neke od reči koje bi najpreciznije mogle da okarakterišu ovaj film.

Priča prati Henrija ambicioznog procenitelja vrednosti nekretnina. Na svoje imanje pozvao ga je misteriozni gospodin Remil kako bi saznao koliko tačno zelenih novčanica staje njegovo porodično imanje. Henri se odmah baca na posao ali umesto detalja koji bi mu približnije odredili vrednost hacijende njegovog poslodavca, mladi procenitelj se sreće sa utvarama koje nastanjuju širu okolinu. Kako nije spreman na ono što je zatekao mladić odlučuje da napusti posao ali posle Remilovog ubeđivanja, vrednog 10 000 dolara, nevoljno rešava da ostane još nekoliko dana. Kako vreme prolazi Henri shvata da napustiti imanje neće biti nimalo lako...

"Patnja" sadrži sve što horor film treba da ima u sebi, ogromnu kuću, sablasnu kućepaziteljku, misterioznog ekscentričnog starca, ambicioznog a naivnog protagonistu, pa opet, sve to je tako nevešto sklopljeno u celinu da čoveku dođe da rida nad svojom kletom sudbinom čijom je igrom došlo do toga da odleda Hamiltonovo delo. Ovo ostvarenje obiluje klišeima, pa tako nailazimo i na gomilu muzičkih kutija koje prosto moraju da budu deo velikog broja američkih horora. Šta je tu toliko strašno kod glupavih kutijica koje proizvode kakofoniju ne znam ali malo-malo pa zasviraju u nekom filmu strave. Glupo i maltene uvek nepotrebno.

Likovi čije događaje pratimo su neubedljivi i nekako prozirni, ne ostavljaju nikakav utisak na gledaoca i kao da nisu tu, a na šta liči film u kome akteri kao da su odsutni jasno je. Kako je bilo mučno gledati ga tako je i teško pribeležiti koju reč o njemu jer ne budi nikakvu trunku inspiracije.

Ipak postoji jedna zanimljivost a tiče se legendarnog literarnog dela koje je motivisalo Hamiltona da snimi "Patnju". Međutim, ako bih samo i najmanjim detaljem probao da vas navedem da zaključite o kojoj se knjizi radi odmah bih rekao sve o filmu i potencijalnom gledaocu bih potpuno upropastio, ne ugođaj, pošto ga i nema, već određenu dozu neizvesnosti na koju je autor i išao kao na glavnog aduta.

Kad bolje razmislim, možda bi i bilo bolje da odmah otkrijem o čemu se u ovoj lakrdiji do kraja radi jer tako bih možda nekog spasao sudbine nesrećnog gledaoca pomenutog filma. Ali, šta bi bila sudbina ako bi smo mogli da je se rešimo? Onda ona ne bi bila to što jeste ili bi se nekako drugačije zvala. Da je usud bilo moguće izbeći, možda bi je nesrećni Henri eksivirao ali nije. Nipošto nije...

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: