„Green Room” (2015)

Submitted by Milos on 26/11/2016 - 11:17

Green Room poster

Uvek sam cenio kada se na nevelikom prostoru odigrava radnja dobrog filma. Još kad nema ni mnogo likova a budžet je skroman velika je veština od tih sastojaka snimiti nešto kvalitetno. Zbog toga respektujem "Zelenu sobu" ("Green Room") reditelja Džeremija Solnijea koja je premijerno prikazana na Kanskom festivalu 2015. godine.

Ambiciozni ali ne toliko popularni pank bend je na improvizovanoj turneji. Svojim kombijem krstare državom u nadi da će njihovi nepouzdani kontakti uspeti da ih dovedu do dobre gaže. Tako upoznaju Teda koji ih povezuje sa svojim rođakom Danijelom, uticajnim momkom među lokalnim skinhedima. Budući da desničari imaju svoj klub u bestragiji Pacifičkog severozapada koncert je lako organizovan a cifra za koju bi bend svirao je korektna. Pet, Ris, Sem i Tajger, četvorka koja čini grupu, pristaje na sve uslove, i upućuju se ka dogovorenom mestu. Nastup je bio uspešan i pored kontroverznog početka i vreme je da se krene dalje. Po izlasku iz kluba Sem primećuje da je zaboravila mobilni telefon u prostiriji namenjenoj bendu a kada Pet ulazi u sobu gde su im bile stvari tokom svirke na podu primećuje mrtvu devojku. Pošto su bili svedoci ubistva, koje skinsi žele pošto-poto da zataškaju, muzičari bivaju zatočeni dok se stvari "ne reše". Pošto situacija izmiče kontroli članovi benda uspevaju nekako da savladaju nekolicinu desničara koji su vodili računa o njima i od svoje svlačionice prave utvrđenje za koje su se nadali da će im doneti sigurnost. Međutim, ovo nije kraj problemima, štaviše baš suprotno...

Solnije tokom čitavih devedesetpet minuta, koliko traje film, uspeva da održi napetu atmosferu u kojoj se gledalac identifikuje sa likovima i stavlja se u njihovu kožu. Na taj način, iz bezbednosti svoje fotelje spektator postaje aktivan učesnik avanture, ne gubeći ni kap krvi, koju su protagonisti "Zelene sobe" i te kako prolivali.

Posebna tema i veliki kvalitet ovog ostvarenja su upravo efekti, odnosno šminka. "Gor" scene su odrađene fantastično i sa smislom, dakle nije kasapljenje radi njega samog već u funkciji radnje koja se odvija. Iz tog razloga Solnije je u komentaru svog dela rekao da sadrži dosta kadrova onoga što je on nazvao "full frontal gore". U svakom slučaju, vrlo lepo sve to izgleda a termin koji je reditelj upotrebio da bi opisao ono što smo ovde videli svakako može da uđe u filmske rečnike specijalizovane za horor ili srodne žanrove. Pet "bambija" za onog ko je bio odgovoran za ovaj segment "Zelene sobe"!

Dijalozi su veoma kvalitetni i znatno doprinose tome da atmosfera koja nosi film bude to što jeste. Tako, u jednom trenutku, članovi benda i Ted razgovaraju o tome da, ukoliko bi mogli da biraju, ko bi albume koje muzičke grupe poneo na pusto ostrvo, dakle to može biti samo jedan sastav. Vrlo zanimljivo, moram priznati da sam u tom trenutku i te kako, kao gledalac, aktivno učestvovao u filmu.

U Solnijeovom ostvarenju o kome govorimo prostorija u kojoj su Ris, Sem, Tajger i Pet zatočeni je zelene boje a inače u šoubiznisu pojam "zelena soba" se koristi za prostor u kome umetnici provode vreme pre izlaska na scenu, tako da je sam naziv filma interesantna igra reči.

Kritika je sa pravom bila blagonaklona prema ovom delu ali bioskopske blagajne i nisu baš. Nažalost, nije retka pojava, da su kvalitet filma i njegov finansijski uspeh često u disproporciji ali valjda to tako ide i ma kako to bilo ustaljena pojava meni je i dalje teško da tu činjenicu prihvatim ali je svakako razumem.

"Zelena soba" je interesantno štivo za svakog ljubitelja, ne samo horora i trilera, već kvalitetnog filma uopšte. Teško je naći detalj koji bi mu se mogao uzeti kao bitna mana i kao nešto što će negativno uticati na opšti utisak kada govorimo Solnijevom čedu.

E, da, najverovatnije bih na pusto ostrvo poneo albume "Vu Teng Klana", najverovatnije...

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: