„Divljina” (2014)

Submitted by Milos on 19/05/2015 - 11:36

Divljina

Motivisan istinitim događajem, „Divljina” (Backcountry) debitantski je dugometražni film kanadskog glumca i reditelja Adama Makdonalda. Ovo ostvarenje snimljeno 2014. godine autentičan je primer survivalističkog žanra sa horor atmosferom.

Priča prati Džen i Aleksa, mladi par željan avanture. U potrazi za njom upućuju se u Nabukazu, nacionalni park koji mladić dobro poznaje. Štaviše, njega ne zanima klasična staza za pešačenje, namenjena turistima naviklim na konformizam. Ne, on se namerio na ozloglašenu stazu Crno stopalo. Ne želeći da koristi mapu, a uzdajući se isključivo u svoje poznavanje oblasti, Aleks nesvesno dovodi sebe i Džen u opasnost.

Makdonad je „Divljinu” samo donekle korektno uradio, i to prvu polovinu filma, ili malo više od polovine. Taj deo nam drži pažnju, tera nas da se identifikujemo sa junacima i zapitamo se šta bi smo mi uradili u datoj situaciji. Kad film tako nešto postigne onda možemo govoriti o kvalitetnom ostvarenju. Ali avaj, neiskusni Adam nije najbolje baratao rediteljskom palicom, pa se stiče utisak da je druga polovina, tj. onaj deo kada tenzija treba da bude na najvišem nivou, delo nekog drugog autora, a ne onog koji je režirao prvih četrdeset pet ili malo više minuta.

Možda bi bilo bolje da je Makdonald ovaj film skratio za nekih pola sata i prodao ga „Diskaveriju” koji je proslavio serijal emisija „Čudo da sam živ” (I Shouldn't Be Alive) a koji za temu ima upravo priče kakva je ispričana u „Divljini”; dakle, u centru pažnje su nevoljnici koji se spletom nesrećnih okolnosti nalaze u situacijama u kakvu su upali Džen i Aleks.

Budući da su kanadska bespuća džinovska i da je bilo teško doneti odluku u koji deo njih smestiti radnju filma, Makdonald se odlučio za fikciju, te je izmislio nacionalni park Nabukazu, čije ime na odžibve-jeziku znači „pravi se da si mrtav”, što je dobar savet, budući da je jedan od antagonista ovog dela upravo medved, a stara je priča šta valja činiti ako vas ova životinja napadne; to znaju čak i crtani junaci.

Bilo kako bilo, „Divljina” je filmić koji može da se gleda i koji bi dobro upotpunio neku od FEST-ovskih programskih celina, npr. „Granice”. Postoje elementi koji drže pažnju gledaoca, ali je celokupno delo nekako nedovršeno. Treba imati na umu da je potpisnik ovih redova prilikom gledanja „Divljine” istovremeno uživao u premasnoj gibanici i ’ladnom jogurtu, pa je ceo ugođaj možda time uvećan, a objektivnost umanjena. Dakle, ukoliko ste nevešti u kuhinji, pravac pekara, dvesta pedeset grama sa sirom, pola kile „Vedra” ili koji već jogurt volite, i Mekdonaldov film u plejer.

Prijatno...

 

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: