Jarmuschev drugi film nakon Permanent Vacation (treći ako uzmemo kratki Stranger Than Paradise), snimljen nakon što je završio filmsku školu u New Yorku te je preko mentora Nicholasa Raya došao u dodir sa Wimom Wendersom, koji je Jarmuschu omogućio korištenje viška filmske opreme što je ostala nakon snimanja Wendersovog The State of Things.
Što reći? Za vrijeme u kojem je snimljen, film predstavlja jedan od najutjecajnijih i najbitnijih filmova ikada, film koji je pokrenuo val nezavisne kinematografije pred kraj 80-ih i početkom 90-ih. Spike Lee je izlisto ovaj film u svojoj listi najbitnijih filmova, a Jarmusch je bio par godina ispred Leea na NY Filmskoj školi. Danas film ima kultni status i film je za ljude koji vole i cijene film, a vjerojatno ćete, ako ga ikada budete predlagali nekome, naići na negodovanje zbog njegove starosti i crno-bijele tehnike snimanja. A i snimljen je s skromnim budžetom u odnosu na današnje filmove (90 hiljada dolara, oduzmi/dodaj dolar), što se osjeti i u samom ambijentu filma. Neće ga svatko moć gledat, a tko ne mogne ni ne zaslužuje da ga gleda.
Uglavnom. John Lurie je Willie (čovjek ima karizmu je*enu, ima taj duboki jazz glas, sprecifičnu facu i mršavu visoku figuru, pravi mamoje*ac, baš mi je sjeo) je hipster u New Yorku koji ima svoj organizirani neorganizirani život koji uključuje kockanje, varanje na kartama, klađenje na konje i tako te sheme, snalazi se čovjek kako zna najbolje. U posjet mu dođe rođakinja iz Mađarske, Eva (Eszter Balint), odakle je i on rodom. Isprva nije oduševljen te joj čak pri dolasku ne ponudi ni piće, ni hranu ni plahtu za spavanje. Ni-šta. Ni obilazak gradom. NI-ŠTA! Dok ih određena situacija ne spoji. Tada rođakinja ode u Cleveland tetki te godinu dana poslije on i njegov jaran Eddie (Richard Edson) krenu u Cleveland nakon što su digli nešto para i skontali neko auto. U Clevelandu borave kod već spomenute tetke te na kraju skupa s rodicom slete do Floride. Segment na Floridi je treći i završni (prvi je u New Yorku i zove se The New World, drugi je u Clevelandu i zove se One Year Later), zove se Paradise.
Film je jednostavan da to boli. Sve scene su snimane u single shot tehnici snimanja, a razdvaja ih crni zaslon u trajanju od sekunde što te pripremi na iduću scenu i kako film ide počinješ svaki sitni detalj scene uviđat i budeš zahvalan Jarmuschu. Kao da čitaš jako dobru knjigu.
