The revolution will be filmed

Submitted by Bozica on 22/07/2013 - 13:43

10

„U životu postoji prirodna teznja ka revoltu. Čak se i crv okreće protiv čizme koja ga gazi”, rekao je čuveni Bakunjin. I zaista, istorija čovečanstva je istorija pobuna, revolucija, protesta za i/ili protiv promena, u večitoj tendenciji čoveka da stvori savršeno društvo. O revolucijama su pisane knjige, pevane pesme i naravno snimani filmovi, i to brojni. Na ovoj listi naći će se neki kultni, ali uglavnom neki filmovi koji se ne nalaze previše često među listama ovakve tematike.

Bez obzira, vredi pomenuti i niz sledećih filmova o kojima ovde nije bilo više reči, a koji se bave ovom temom: Spartacus, Brave Heart, Che, Viva Zapata, Michael Collins, The Wind That Shakes the Barley, Under Fire, Munich, Salvador, Gandhi, The Hunger…  No, evo nekih najupečatljivijih :

 

Istorija:

 

1

The Battle of Algiers (1966) – ovaj majstorski snimljen film Đila Pontekorva vrlo uverljivo i detaljno prikazuje početak revolucije Alžiraca, okupljenih pre svega oko islamske vere, protiv kolonijalnog gospodara Francuske. Kombinovanjem dokumentarnih snimaka sa igranim, film donosi jedan neposredan i jasan uvid u samu srž ideje i organizovanja jedne revolucije, ali i sprečavanja iste. Radnja prati strogi logički niz tako da su ideje i postupci obe strane – i revolucionara i vlasti prikazani potpuno nepristrasno, zadivljujuće realistično. Jedna od glavnih odlika ovog filma i upravo ono što ga čini izuzetno dobrim je upravo takva objektivnost. Ovo nije film koji nas odmah postavlja na jednu stranu i koji simpatiše jedne, a satanizuje druge – dakle, daleko od uobičajenih holivudskih filmova. Brutalne mere koje su obe strane preduzimale zarad ostvarenja svojih ciljeva su jednako prikazane. Za sve koji su ikada želeli da znaju kako izgleda revolucija ovo mora biti lektira, jer ovde je prikazan njen tok od samih početaka unutar male organizacije do velikog narodnog ustanka. Ali takođe je upečatljivo prikazan i tok sprovođenja anti-revolucionarnih mera. Sve to dočarava kompleksnost jedne političke borbe. Rock the Casbah!

You know, Ali, it's hard to start a revolution. Even harder to continue it. And hardest of all to win it. But, it's only afterwards, when we have won, that the true difficulties begin.

 

2

No (2012) – čileanski film koji govori o prekretničkom referendumu koji je sproveden u toj zemlji 1988, na kome su milioni Čileanaca rekli „ne” daljoj diktaruri Avgusta Pinočea. Revolucija, baš kao što je prikazao ovaj film, a i naša bliža istorija, može se izvesti i bez prolivanja krvi. Tako je narod Čilea, zaokružujući „ne” na glasačkom listiću prokrčio svoj put ka demokratiji – no, to nije bilo tako jednostavno. Takođe specifičnim „dokumetarnim” načinom snimanja, autentičnim upravo za 80-te godine, ovaj film je prikazan iz ugla ekipe koja je pravila propagandu protiv samog režima i koja je to uradila na veoma zanimljiv način – koristeći se marketinškim trikovima. Gledajući iz drugog ugla, film nam prikazuje i mračnu stranu televizije – uticaj koji ona nesumnjivo vrši na donošenje odluka ljudi, pa bilo to i u pozitivne svrhe. Svakako lep i poučan film iz više razloga.

 

3

The Baader Meinhof Complex (2008) – ovaj odličan nemački film prikazuje uspon (i slabljenje) radikalno levičarske organizacije Red Army Faction (RAF) koja je postojala sve do 1998. Film prati niz pljački, atentata i bombaških napada koje je grupa sprovodila krajem 60-tih i početkom 70-tih godina prošlog veka. RAF su sebe videli kao revolucionarnu grupu koja se bori protiv kapitalizma, sistema eksploatacije, represije i imperijalističkog širenja zemalja zapadnog, industrijskog sveta, pre svega koristeći nasilje kao potpuno legitimno sredstvo. Ovaj film upravo preispituje metode (revolucionarnih) političkih borbi, otkrivajući tanku i labavu liniju između revolucije i terorizma, kroz odluke, ideje i završetak života troje glavnih članova grupe: Andresa Badera, Gudrun Enslin i novinarke Ulrike Majnhof. Kroz radnju se vrlo jasno uočava čitav niz uzroka i posledica naslilih akcija koje su označene kao terorističke, dovodi se sam pojam terorizma u pitanje, kao i motivi za takva dela – međutim, očigledno (možda i opravdano)  sa naglaskom baš na samo nasilje, a manje na ideje zbog kojih je RAF delovao na taj način. To možda umanjuje celovtost ovog filma, koji je izuzev toga odlično „dokumentovao” ovu priču.

 

4

Bloody Sunday (2002) – ovo je izuzetno potresan i dinamičan film, takođe snimljen „ručnom” kamerom i dokumentaristički, o događaju koji je u istoriji ostao upamćen kao „Krvava nedelja”. Reč je o incidentu koji je izbio u Severnoj Irskoj 1972, u gradu Deriju za vreme protestnog marša Pokreta za ljudska prava koji su sačinjavali uglavnom katolici. Oni su poveli marš kako bi ukazali na brojne diskriminacije koje su trpeli i kako bi pokušali da bez upotrebe nasilja reše svoju situaciju – međutim, za vreme marša dolazi do sukoba dela grupe sa britanskom vojskom, što je eskaliralo otvorenom paljbom vojnika i 13 mrtvih civila, uglavnom tinejdžera. Ovaj film upravo pokušava da ukaže kako vojska nije imala nikakvog opravdanog razloga da deluje na takav način – i da je time samo započela začarani krug nasilja, jer posle ovog kobnog dana brojni mladići Severne Irske pridružili su se militantnoj organizaciji IRA. I zaista, teško je suditi, no činjenica je da britanski vojnici nisu snosili nikakvu odgovornost za svoje postupke. Upravo zbog toga vredi pogledati ovaj film, koji čak i ako je pristrasan u korist Iraca, svakako izaziva bes i čini da se upitamo – koliku to moć zapravo može da ima vlada naspram života „običnog” čoveka?

 

Fikcija i istorija:

 

5

A Fistful of Dynamite (1972) – šta reći o jednom filmu Serđa Leonea? Brilijantna režija, autentična muzika Enija Morikonea i odlična priča odlika su i ovog filma koji govori o krvavoj meksičkoj revoluciji. Priča prati IRA bombaša koji u Meksiku naleće na lokalnog pljačkaša sa kojim se udružuje i zajedno postaju deo revolucije koja je u punom zamahu. U borbi će i dobijati i gubiti. Iako potcenjeno, ovo delo velikog majstora vesterna takođe donosi kultne scene i snažan, kritički pogled na revoluciju.

I know what I am talking about when I am talking about the revolutions. The people who read the books go to the people who can't read the books, the poor people, and say, 'We have to have a change.' So, the poor people make the change, ah? And then, the people who read the books, they all sit around the big polished tables, and they talk and talk and talk and eat and eat and eat, eh? But what has happened to the poor people? They're dead! That's your revolution.

 

Fikcija:

 

6

V for Vendetta (2005) – malo ko danas nije čuo za pokret Anonymous čiji su zaštitni znak prepoznatljive maske sa likom Gaja Foksa. E, tu ideju preuzeli su od V-a, misterioznog revolucionara iz ovog kultnog grafičkog romana, a kasnije i filma. Radnja se odvija u budućnosti u Velikoj Britaniji, koja je zahvaljujući jednom neofašističkom režimu postala neka vrsta antiutopije – zemlja represije i nepravde. Sve dok jedan borac sa svojim idejama ne podigne sveopštu revoluciju. Iako je film, za razliku od romana, „ublažen” što se tiče samih ideja i političkih poruka, ipak je izazvao odlične reakcije publike. Svakako, može biti da ovo zaista jeste jedno „opasno” štivo – koje upravo principom anonimnosti revolucionara podseća da bilo ko od nas može biti žrtva (nekada ne otvoreno) totalitarističkih sistema, ali da takođe bilo ko od nas može uništiti taj isti sistem.

Behind this mask there is more than just flesh. Beneath this mask there is an idea... and ideas are bulletproof.

 

7

Fight Club (1999) – o ovom kultnom filmu Dejvida Finčera verovatno postoji nebrojeno analiza i kritika. Takođe, kako je nastao po romanu Čaka Palahnjuka, mogao bi da se uvrsti i u listu najboljih ekranizacija književnih dela ikada. Svako ko je pogledao ovaj film može da svedoči o njegovoj orginalnosti, fenomenalnoj glumi, jasnoj i snažnoj poruci koju donosi modernom potrošakom društvu. Radnja prati tridesetogodišnjeg usamljenika, mučenog neurozama modernog doba, koji upoznaje harizmatičnog Tajlera Durdena koji će mu iz temelja promeniti život. U kontekstu revolucije, ovde nije reč o političkom pokretu, već o pokretu protiv čitave filozofije kapitalističkog, liberalnog sveta u kome je čovek, hranjen pričom o svojoj specifičnoj indivinualnosti, zarobljen u čarobni svet jurenja za karijerom, sticanja statusnih simbola, „savršene” porodice… I naravno, indetifikovanja sa stvarima koje kupuje. I ovde nasiljem, rušenjem takve slike, čitavog poredtka – dolazi se do izvesne, možemo li reći slobode?

Advertising has us chasing cars and clothes, working jobs we hate so we can buy shit we don't need. We're the middle children of history, man. No purpose or place. We have no Great War. No Great Depression. Our Great War's a spiritual war... our Great Depression is our lives. We've all been raised on television to believe that one day we'd all be millionaires, and movie gods, and rock stars. But we won't. And we're slowly learning that fact. And we're very, very pissed off.

 

„Individualne” revolucije:

 

8

Into the Wild (2007) – posle gledanja ovog filma, većina ljudi je spremna da batali čitav svoj život i odmetne se u nepoznato. No, malo ko to zaista učini, jer malo je onih poput Kristofera Makandlesa, mladića po čijoj je životnoj priči snimljen ovaj film. Njegova priča je duboko inspirativna – on je nakon završenih studija, umesto da poput svojih vršnjaka krene u „ganjanje” karijere, sa samo jednim rancem i bez imalo novca krenuo u divljinu – na Aljasku. Na svom putovanju on se susreće sa ljudima, strahovima, ljubavlju, smrću… I sve vreme postaje sve dalji od površne, materijalističke civilizacije licemerstva i pohlepe kojoj svi pripadamo. Istinska revolucija duha!

Two years he walks the earth. No phone, no pool, no pets, no cigarettes. Ultimate freedom.An extremist. An aesthetic voyager whose home is the road. So now, after two rambling years comes the final and greatest adventure. The climactic battle to kill the false being within and victoriously conclude the spiritual revolution. No longer to be poisoned by civilization, he flees, and walks alone upon the land to become lost in the wild.

 

9

Mar adentro (2004) – još jedno istinsko remek-delo snimljeno po istinitoj životnoj priči Ramona Sampedra, invalida koji se 29 godina borio za svoje pravo da umre. Ovaj poetičan film teško je opisati rečima, kao i samu priču i glumu velikog Havijera Bardema. Ramon je od svoje mladosti potpuno nepokretan čovek koji je odlučan da ostvari svoje pravo na eutanaziju. Film prati njegovu dugu i teskobnu borbu i odnose sa njegovim najbližima. Maestralno ispričana, ova priča pomera sva naša verovanja i ubeđenja iz korena i ostavlja prostora za snažnu revoluciju ljudske empatije i slobode.

Freedom without a life is not freedom.  A life without freedom is not a life.

 

Danas, buntovnici su retkost, no svi ovi filmovi uče nas nečemu: „Iznad svega, budi sposoban da duboko osetiš bilo kakvu nepravdu počinjenu prema bilo kome, bilo gde u svetu” - Če.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: