Strip The Walking Dead, prilično hvaljena priča o preživelima nakon zombi apokalipse, već duže vreme izlazi. Prvi broj te priče, smeštene u SAD, izašao je 2003. i strip je pregurao stotinu brojeva. Autor Robert Kirkman je jednom prilikom izjavio da će nastaviti rad na stripu sve dok za njim postoji interesovanje. Za one koji manje čitaju stripove, šansa za upoznavanje sa tim post-apokaliptičnim svetom postala je dostupna emitovanjem istoimene TV serije, koja je imala premijeru 2010. godine. Serija koja se prikazuje na AMC-u, i koja je trenutno u svojoj trećoj sezoni, stekla je ogromnu popularnost, i iako sve kritike nisu bile pozitivne, pojedine epizode su postavile rekorde gledanosti za serije koje se prikazuju na kablovskim televizijama. Bilo je samo pitanje vremena kada će neko odlučiti da napravi i video igru po serijalu a to se konačno desilo 2012.
Autori igre su ljudi iz Telltale Games-a, američke kompanije koja je poznata po svojim point-and-click avanturama zasnovanim na poznatim franšizama. Njihove poznatije igre su Sam & Max, Back to the Future, Jurassic Park: The Game i peti deo čuvenog Monkey Island serijala, Tales of Monkey Island. Telltale Games često funkcionišu i kao izdavači svojih igara. Kompanija je specifična po tome što svoje igre izbacuje u delovima, bolje rečeno po epizodama, koji izlaze periodično i mogu se digitalno preuzeti. Igra The Walking Dead je izlazila tokom 2012. godine a krajem godine izašla je i verzija koja je objedinila svih 5 epizoda i koje su tim izdanjem povezane praktično u jednu sezonu. Izašle su verzije kako za računare tako i za konzole.
Igra je smeštena u isti svet kao i strip, i dešava se istovremeno sa njim, a neki od likova u stripu pojavljuju se i u samoj igri. Radnja se odvija u saveznoj američkoj drzavi Džordžiji nakon samog izbijanja zombi apokalipse i prati glavnog lika Lija Evereta (Lee Everett), fakultetskog profesora istorije, osuđenog za ubistvo senatora koji je spavao sa njegovom ženom, koji dobija svojevrsnu drugu šansu u svetu uništenom "nemrtvima". On na početku nailazi na devojčicu Klementinu (Clementine) koju spašava i o kojoj počinje da vodi brigu. Tokom igre dolazićete neminovno u kontakt sa drugim preživelim ljudima, sarađivati sa njima i pokušavati da sami preživite u surovom okruženju. Kamera je "fiksirana" i iz trećeg lica, kontrolisaćete samo Lija, i moći ćete da ispitujete okolinu i vršite interakciju sa raznim predmetima i likovima. Ne postoji inventar u pravom smislu, uzimaćete samo predmete koji su ključni za radnju i oni će se pojavljivati na levoj strani ekrana. Imaćete opcije za iskorišćavanje tih predmeta na pojedinim mestima ili kod pojedinih likova. Za razliku od većine point-and-click avantura The Walking Dead ne posvećuje pažnju rešavanju zagonetki, već se usredsređuje na priču i razvoj likova. Vi ćete u izvesnoj meri uticati na priču bilo kroz razgovor sa drugim likovima ili preko takozvanih "quick time" događaja, akciono orjentisanih sekvenci, kada se od vas traži da u pravo vreme (uz uputstva koja se pojavljuju na ekranu) stisnete odgovarajući taster. Igrica će pred vas stavljati teške odluke (često su izbori podjednako loši) tokom ovih "quick time eventova" koji će dovoditi do toga da neki od likova sa kojima dolazite u kontakt nastradaju, ili će menjati ophođenje vaših saputnika prema vama. Odnose prema likovima ćete graditi preko dijaloga sa njima, kada će vam se nuditi nekoliko opcija, tj. mogućih odgovora (možete i izabrati da ćutite), a često će biti potrebno odgovoriti i u ograničenom vremenskom roku. Svaka epizoda sadrži po pet situacija kad igrač mora da napravi važnu odluku. Glavna radnja se neće promeniti ovim izborima ali igrač će uticati na to ko će se od NPC-jeva pojaviti opet i kako će se oni odnositi prema vama. Sve ove važne odluke se prenose iz epizode u epizodu. U tom smislu igra se može podvesti i pod RPG žanr.
Kako igra ne bi odstupala od stripa, Teltalle Games je pozvao autora stripa Robeta Kirkmana da nadgleda rad na igri, ali on nije imao neku konkretnu ulogu u razvoju igre, osim tog nadgledanja. Igra je na efektan način uspela da prenese sve kvalitete koje krase strip. Osećaj beznadežnosti, pokušaj da se zadrži ljudskost u okruženju koje je nemilosrdno, situacije u kojima se shvata da su preživeli ljudi često veći neprijatelji od hodajućih mrtvaca - sve to se nalazi i u igri. Igra se moze posmatrati kao interaktivni film, sličan igrama poput Fahrenheit i Heavy Rain, a u izradi takvog projekta Teltalle Games su se već pre ove igre oprobali i uvežbali na naslovu Jurassic Park: The Game. Izgled igre je, namerno, "stripovski", što i ima smisla, jer česte nasilne scene bi bile mnogima negledljive da su se programeri odlučili da izgled igre bude "realisitičan". I ovako će vam stomak verovatno negodovati u nekoliko navrata. Situacije su uglavnom dobro osmišljene, atmosfera odlična, dijalozi zadržavaju visok kvalitet tokom svih 5 epizoda. Pojedine muzičke deonice su takođe kvalitetne i na pravi način prate radnju. Glasovna gluma je na zavidnom nivou, posebno gluma glavnog junaka. Manje zamerke bi se mogle uputiti na račun lika Klementine, koja u igri ima oko 8 godina a kojoj glas pozajmljuje glumica u svojim tridesetim. Angažovanjem neke mlađe glumice stanje je moglo da bude još bolje, autentičnije, mada bi i to povlačilo da autori moraju da nađu dobru mladu glumicu koja bi mogla da iznese sve što uloga zahteva od nje. Kada se pominju zamerke, potrebno je ipak navesti još neki primer. Recimo, "quick time eventovi" su mogli biti malo raznovrsniji, tokom svih pet epizoda od vas će biti traženo da ponavljate iste kombinacije tastera, što može da dosadi. Zatim, tokom dijaloga kada je vremenski ograničeno da izaberete odgovor nije uvek najjasnije šta je najbolje, po vama, izabrati jer su ponuđeni odgovori ponekad slični, a vremensko ograničenje nikako ne omogućava da malo promislite o onome što ćete izabrati. I ako se igra diči time da samo vi utičete na to kako će se igra razvijati, ona neminovno ima delove koji su suviše linearni i gde vas sama igra primorava da uradite neke stvari koje možda ne biste hteli.
Zbog prilično kvalitetne priče, ovim manjim nedostacima se može progledati kroz prste. Građenje priče i likova i jeste bila primarna ideja ljudi iz Telltale Games-a i u tome su potpuno uspeli. Li će vam svojim akcijama i rečenicama delovati kao pravi čovek, bez izveštačenosti a Klementina će se ponašati kao pravo dete, iako inteligentna takođe bezazlena, detinjasto naivna. Međutim tokom igre ona će odrastati suočena sa okruženjem koje je nepopustljivo prema svima. Malo je igara koje će vas naterati da brinete za nekog lika kao što je to slučaj sa Klementinom. Odnos između nje i Lija je vrlo pažljivo građen. Dok on njoj postaje očinska figura, ona njemu postaje moralni vodič u svetu gde se granice između dobrog i lošeg brzo brišu. Jedno drugome postaju jedini oslonac i Klementinin optimizam i nevinost postaju za Lija nešto za šta se vredi boriti. Emotivan, ali i izuzetno oštar ton cele priče i odnos dvoje glavih likova, između ostalog, su uticali da igra pobere pozitivne kritike i zaradi veliki broj nagrada za najbolju igru godine. Telltale Games usled ovakvog uspeha uveliko sprema i drugu sezonu.