Jagodinska pivara od 1944. do 1982.

Submitted by Владимир Орбовић on 09/03/2015 - 16:43

jagodinsko

Posle oslobođenja Jagodine 17. oktobra 1944. godine nove vlasti su počela procenu stanja i preuzimanje jagodinskih preduzeća. Parna pivara je došla pod upravu Okružnog Narodnog odbora Moravskog okruga u Jagodini, dok je Ivan Kotnik postao delegat Uprave narodnih odbora. Sproveden popis (lična karta) preduzeća Parna pivara na dan 16. maja 1945. godine. Konstantovano je da fabrika ima sedište u ulici Staljinovoj 105 sa brojem telefona 13, i da ima postrojenja za izradu raznih proizvoda (fabrike piva sa ledarom, fabrike slada, fabrika kvasca sa ledarom, fabrika špirita i sirovog glicerina, električna centrala za sopstvene potrebe).

Pored toga Parna pivara je posedovala stovarišta sa fabrikom leda u Beogradu, Kragujevcu, Nišu i Sarajevu, dok je fabrike leda imala u Novom Sadu, Požarevcu, Žagubici, Kraljevu, Trsteniku, Sokobanji, Leskovcu i Pirotu. Isto tako je utvrđeno da je na dan 15. 3. 1941. godine preduzeće držalo 22 akcionara sa 23 840 akcija (po 200 dinara). Iz Jagodine je bilo 13 akcionara, dok je ostatak bio iz Beograda i većinom su bili Česi. Nacionalizacija Parne pivare obavljena je 5. decembra 1946. godine.

Nove vlasti su ulagale najviše u tešku industriju i obnovu ratom porušene zemlje. Zbog toga se Parna pivara nije našla među 14 preduzeća od značaja u Moravskom okrugu. Parna pivara se zato oslanjala na svoje snage koje su činili iskusni majstori oučavani zajedno sa čuvenim češkim pivarima. Kvalitet piva je čuvan po svaku cenu.

U skladu sa državnom politikom samoupravljanja u Parnoj pivari je direktor Branko Jovanović predao fabriku radnicima na upravljanje 16. septembra 1950. godine. Tom prilikom je istaknuto da je radnička klasa Jugoslavije dobila na upravu preduzeća, pravo koje radnici nisu dobili ni u Sovjetskom Savezu (odnosi između FNR Jugoslavije i SSSR-a bili su zaoštreni još od 1948. i Rezolucije Informbiroa i popravljeni su tek 1953. godine posle Staljinove smrti). Radnički savet pivare imao je 20 članova izabranih 16. septembra 1950. godine. Prvi predsednik Radničkog saveta postao je Milan Milovanović (radnik Parne pivare postao je 1920, član KPJ 1948. godine). Te godine fabrika je imala 227 radnika što je manje nego 1944. godine kada je imala 231 radnika.

Zbog zastarelih postrojenja Parna pivara nije mogla da napreduje sve do 1960. godine. Godine 1952. proizvela je 5, 6 miliona litara piva, tokom te godine desilo se podbacivanje proizvodnje alkoholnog i bezalkoholnog pića u celoj FNRJ. Razlog za to verovatno je suša iz 1950. i 1952. godine kada je zavladala nestašica hrane.1 Cena piva je povećana u gostionicama pa se desio pad potražnje.2 Ipak, sledeće godine desilo se povećanje proizvodnje piva za 48, 4 %, kvasca za 25, 3 %. Finansijska realizacija za tu godinu je iznosila 31, 5 %. Razvoj Parne pivare je stagnirao, došlo je i do smanjenja radnika. Tako je 1956. godine broj radnika smanjen na 164, dok je 1950. imala 227. Od tih 227 radnika 75 % nije imalo odgovarajuću kvalifikaciju. U prvih šest meseci 1956. godine proizvedeno je 19 hiljada hektolitara piva, dok je u istom periodu 1955. godine proizvedeno 27 hiljada hektolitara. Nedostajao je ječam koji je osnovna sirovina za proizvodnju piva, mašine su bile zastarele. Tek od 1960. godine počinje uspon Parne pivare osnovane još daleke 1852. godine.

Ime i prezime

Mandat

Milan Milanović

1950/1951.

Alojz Pajek

1952/1953.

Milan Stevanovic

1953/1954.

Sreten Aleksić

1954/1955.

Predsednici Radničkog saveta od 1950. do 1955. godine

Nova etapa razvoja Jagodinske pivare počinje od 1960. godine kada su prema „Predlogu društvenog plana opštine Svetozarevo za 1961. godinu“ izdvojena finansijska sredstva za rekonstrukciju i nabavku opreme za najvažnije pogone. Zbog povećane potražnje tržišta za kvascem i pivom ovo poboljšanje opreme je bilo neophodno. Zahvaljujući tim ulaganjima povećan je obim proizvodnje i naradenim godinama omogućeno je stvaranje čistog prihoda koji je deljen radnicima. U Pivari je tada radilo 362 radnika (1964). Stovarišta su i dalje posedovana u Kragujevcu, Nišu, Kruševcu, Mladenovcu i Požarevcu.

U periodu 1964-1967. produktivnost rada je povećana i još više je povećan broj radnika, na 436. Prema tome stopa zaposlenosti rasla je 4% godišnje i pri tome je 1966. ostvareno 808 074 radnih časova. Visoku stručnu spremu imalo je (1967) 10 zaposlenih, srednju stručnu spremu 16, visokokvalifikovanih kadrova 23, kvalifikovanih 92, dok je sa nižim kvalifikacijama bilo 219 zaposlenih.

 Godina

Indeks proizvodnje

Indeks zaposlenosti

Indeks produktivnosti

1964.

120,3

107

112,4

1965.

110,9

105,7

104,9

1966.

112,7

102,7

109,7

1967.

118,4

108,5

109,0


Potražnja je bila tolika u periodu 1964-1966. godine da su kapaciteti korišćeni ne u granicama radnih mogućnosti nego čak tehničkih.Pogon sladare datirao je još iz 1920. godine, kvasare iz 1929, dok je najveći deo pivare bio iz vremena pre 1941. godine.

Pogon

Kapacitet

Iskorišćenje kapaciteta u % 1964. g.

Isk. kap. u  % 1965. g

Isk. kap. u % 1966. g

Isk. kap. u % 1967. g

SLADARA

3 000 tona

117,7

117,6

121,0

62,9

PIVARA

180 000 hl

97,5

113,5

130,0

78,5

KVASARA

900 tona

111,5

107,4

114,3

49,0

 

Zbog toga dolazi do modernizacije pogona. Flaširnica je ugrađena 1960, nova automatska linija za punjenje flaša kapaciteta 10 000 flaša na sat puštena je u rad 1963, vrioni i ležni prodrumi su prošireni i sređeni 1964, treća linija za flaširanje piva kapaciteta 24 000 na sat puštena je u rad 1968, puštena je u pogon i kuvarnica piva uvezena iz Savezne Republike Nemačke (Zapadna Nemačka) 1971, nov pogon za otakanje piva kapaciteta 40 000 flaša na sat pušten je u rad 1972, prošireni su kapaciteti u fabrici kvasca sa 800 na 1 500 tona godišnje (1975), dok je prethodne godine (1974) počela proizvodnja bezalkoholnog gaziranog soka, pod nazivom JAPS. Kapacitet fabrike sokova projektovan je na 30 000 hl sokova godišnje. Novo penušavo piće pod nazivom „Trim 77“ pušteno je u promet nešto kasnije. 

Pored tradicionalnih oblasti – Niša, Kragujevca, Kruševca produkti Jagodinske pivare počeli su probijanje na tržišta Beograd, Mladenovca, Požarevca, SR Makedonije i južne Srbije. Sa Leskovačkom pivarom došlo je do integracije 1963. godine, dok je prostoru SAP Kosova i Metohije pivara plasirala svoje proizvode preko investiranja u pogone preduzeća „Voćar“ iz Prištine. Širenje i razvitak Pivare dobro je uticao na oštinu Svetozarevo. Tako je 1966. godine dohodak privrede Svetozareva narastao za 63, 6 % za razliku od 1965. godine. Preduzeće 1967. godine menja ime iz „Parna pivara, fabrika kvasca i slada“ u „Jagodinska pivara“. Te iste godine Jagodinska pivara je imala povećanje obima proizvodnje za 8,6%, dok je prodaja povećana za 9,67 % u odnosu na prethodnu godinu.

Proizvod

1966. godina

1967. godina

Proizvodnja piva

242 349 hl

264 917 hl

Otočeno piva u flašama

201 781 hl

230 729 hl

Otočeno piva u burad

1 659 hl

538, 50 hl

Otočeno piva u cisternama

31 240 hl

32 590 hl

Proizvedeno i prodato kvasca

1 029 t

880 t

Proizvodnja slada

3 631 t

3 768 t


Početkom sedamdesetih godina proizvodi Jagodinske pivare mogli su se nabaviti na prostoru od Grčke do Novog Sada. tokom letnje sezone moglo se nabaviti i na Jadranskom primorju. Pivo je plasirano i u Bugarsku, Mađarsku i Rumuniju i to sopstvenim voznim parkom. Godine 1971. prodato je 521 000 hl piva, hlebnog kvasca prodato je 1 000 000 tona. Vrhunac proizvodnje piva 1973. godine kada je proizvedeno 626 000 hektolitara. Posle toga proizvodnja sve više opada da bi 1976. godine bilo proizvedeno samo 361 000 hektolitara piva.

1974.

579 000 hl

1975.

437 000 hl

1976.

381 000 hl

1977.

400 000 hl

1978.

413 000 hl

1979.

498 000 hl

1980.

484 000 hl

1981.

437 000 hl


Ipak, Jagodinska pivara je zarađivala i pored pada proizvodnje jer je cena proizvoda rasla i uvedeni su sokovi u prodaju. Plan programa razvoja Pivare 1976-1980. da 1980. godine bude proizvedeno milion hektolitara piva, 10 hiljada tona slada sto hiljada hektolitara sokova i 4 200 tona kvasca nije realizovan. Recesija na Zapadu nastupila je posle Prve naftne krize (1973-1974), i koja se početkom 1980-ih proširila na ceo svet. Dodatno je tome doprinela i Druga naftna kriza (1979-1980). Od 1974. do 1980. godine SFRJ je godišnje trošila 15% više nego što je proizvodila. I takva situacija uticala je na sva preduzeća u zemlji.

Novim planom koji je obuhvata period od 1980. do 1985. godine rukovodstvo je planiralo manju ali realniju proizvodnju od 850 000 hektolitara piva, 10 000 tona pivarskog slada, 42 000 hektolitara sokova i 4 000 tona pekarskog kvasca i za to su bile predviđene investicije od 847,8 miliona dinara.3

1972.

115 728 000 dinara

1974.

170 134 000 dinara

1976.

402 972 000 dinara

1978.

312 721 000 dinara

1980.

768 501 000 dinara

Kretanje ukupnog prihoda izraženog u apsolutnim i relativnim iznosima


1978.

712 radnika

1979.

806 radnika

1980.

806 radnika

1981.

794 radnika

Kretanje zaposlenosti u jagodinskoj pivari

 

U ovom periodu Jagodinska pivara dobila je brojne nagrade kao što su: Zlatna medalja za kvalitet tamnog pasterizovanog piva od 12% ekstrata na III međunarodnom sajmu šljivovice, žestokih pića i bezalkoholnog pića 1972. u Sarajevu,Zlatna medalja za kvalitet tamnog nepasterizovanog piva od 12% ekstrata na VI međunarodnom sajmu šljivovice, žestokih pića i bezalkoholnog pića 1975. u Sarajevu, dve Zlatne medalje na Skopskom sajmu „SKOMES 76“ za belo svetlo pivo od 12% i sok „JAPS KOKTEL“, tri Zlatne medalje na Skopskom sajmu „SKOMES 77“ za sok „JAPS KOKTEL“, svetlo jagodinsko pivo i pivo specijalno „SANATOR“, Zlatna medalja na „SKOMES 80“ za specijalno pivo SANATOREKSTRA kao i mnoštvo srebrnih medalja.

 

Izvori:

Ž. Spasić, V. Stanojević, M. Tomić, Jagodinska pivara 1852-1982 : put dug 130 godina, Jagodina 1982.

Разграђивање супстанце економије – зашто смо ту где смо

 

 

  • 1. Sjedinjene Američke Države pružile pomoć FNRJ u iznosu od 9,5 miliona dolara 1950. godine
  • 2. Parna pivara je gostionicama prodavala flašu piva za 30 dinara dok su gostioničari nudili pivo potrošačima po ceni od 50 i 55 dinara
  • 3. Stvarni BDP SFR Jugoslavije 1985. godine bio je 53,062 milijardi dolara, dok je 1989. godine bio 47,843 milijardi dolara (129,5 milijardi dolara).
Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: