Utisci o filmu: „Neposlušni”

Submitted by Nikola Bočkor on 02/01/2015 - 18:20

Neposlušni

Ovo je jedini film iz glavne selekcije festivala Cinema City koji nisam pogledao za vreme trajanja festivala, jer je u isto vreme je bio prikazan i dokumentarni film „Moj zanat” o Arsenu Dediću, i do danas mi nije žao što sam odlučio da ga tog dana pogledam umesto „Neposlušnih”. Nakon odgledanih filmova iz glavne selekcije, moj lični favorit je bio film „Čudna šuma” Salboča Tolnaija koji me je oduševio i ostavio utisak fenomenalnog bioskopskog iskustva. A kada sam čuo da je glavnu nagradu festivala pokupio film „Neposlušni”, mislim da nije potrebno da opisujem moju želju da pogledam film koji je mom favoritu ispred nosa pokupio glavnu nagradu.

Neposlušni

Ovaj film govori o Leni i Lazaru, dvadesetčetvorogodišnjoj deci i dugogodišnjim prijateljima koji se nakon tri godine razdvojenosti ponovo sreću i odlučuju da krenu na put biciklima kroz Vojvodinu. Mislim da je ključni pojam iz prethodne rečenice – dvadesetčetvorogodišnja deca! Jer, jedan od glavnih motiva filma je, čini mi se, borba i beg od odrastanja, a detinjarije i nezrelost ovih mladih ljudi definitivno se jasno prikazuju kroz film. O tom putovanju – begu, koje je bilo igralište i teren za prikazivanje odnosa Lene i Lazara može se mnogo toga reći, ono se može analizirati i diskutovati, a u mojoj glavi je to putovanje potraga koliko i beg. To je potraga za slobodom, ali ona u jednom trenutku dolazi do tačke i raskrsnice na kojima se naši junaci suočavaju sa izborom. Taj izbor označava mnogo toga i ta odluka predstavlja kulminaciju borbe kroz koju prolaze Lena i Lazar. Kad i ako pogledate film, znaćete o čemu pričam, a ovde je bitno reći da se emotivno i tematski film savršeno razvija i razrešava u tom šematizmu priče i odnosu između likova. Mina Đukić je odradila odličan posao u svom debitantskom filmu, gde je već sada uspela da prikaže svoj poseban senzibilitet i da lični pečat. Gledajući ovaj film stekao sam utisak jasne vizije i ideje, nečega što je jasno postojalo u nečijoj glavi i što je taj neko uspeo da iznese iz sebe na isto tako jasan način. Fotografija je zaista prelepa, donosi osećaj topline i romantike, pejzaži Vojvodine unose specifičan duh u ovaj film, a sve se to veoma dobro uklapa. Davno nisam video jedan naš film u kom svi elementi tako dobro koegzistiraju i stvaraju atmosferu koja izdiže ovaj film i stara jedno prelepo filmsko iskustvo. Tu mislim i na muziku Minje Subote, koja se definitivno uklapala u ton filma, ali na momente deluje usiljeno, posebno u drugoj polovini, i tu nedostaje malo spontanosti. Pojavljivanje Minje Subote u filmu kao naratora, to jest, više kao nekog ko objašnjava i sumira radnju, suvišno mi je i nepotrebno, dok je kao „kameo uloga” odličan. Moram da napomenem da se ovde radi o filmu koji ne prodaje fabulu i ne ide na pogon naracije, verbalno je uzdržan, spoljna priča je siromašna i spora, kao i ceo film. Tako da znate o kakvom se filmu ovde radi, vi koji ne varite spore i umetničke filmove. Ovo je film koji se obraća publici na prefinjen vizuelni i simbolički način, sa pričom i dramom koja se vrti oko sudbine dvoje mladih ljudi, a sa motivima i temom koja obuhvata jednu čestu životnu borbu i pitanje koje se tiče većine nas u godinama u kojima su i naši junaci.

Neposlušni

Kao i „Travelator”, ovo je veoma prijatno osveženje u našoj kinematografiji, a autorka Mina Đukić, zajedno sa glumcima Mladenom Soviljem i Hanom Selimović, uradila je najvažniju stvar koju mogu i treba da urade mladi filmski stvaraoci – skrenula je pažnju filmske javnosti na sebe i stavila se na mapu filmske Srbije, što će svima njima, nadam se, otvoriti lakši put ka novim projektima.

 

Ocena: 8/10

 

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: