„Sudija” (2014)

Submitted by Nikola Bočkor on 23/03/2015 - 14:50

1 Sudija

Henk Palmer, uspešni advokat iz velikog grada, zbog smrti svoje majke vraća se u gradić u kom je odrastao, a tamo se sreće sa zapostavljenom rodbinom i ocem, lokalnim sudijom, sa kojim ima, najblaže rečeno, problematičan odnos. Zbog zategnute situacije u porodici, Henk ne namerava da se zadržava, ali jedan od najboljih advokata odbrane je na to prinuđen, jer se porodični problemi produbljuju kad njegov otac bude optužen za zločin i završi na optuženičkoj klupi.

Ovo je pre svega porodična drama, pa tek onda i sudska, u kojoj je u cetru odnos između Henka i njegovog oca. Simbolično prikazan kroz njihova zanimanja, strogog sudije i advokata odbrane, taj odnos predstavlja emotivno vozilo ovog filma čiji se intenzitet ogleda u sukobu između njih, i čija se sentimentalnost osećal u katarzi nakon razrešenja. Ta drama ne pokušava da ovaj odnos dublje tematizuje i ostaje na površini odnosa oca i sina, što nije nužno loša stvar, ali nemojte očekivati preterano filozofski film. Doduše, ovde drama svakako nije na nivou neke sapunice i uspostavlja se dovoljno kvalitetno da ne bude jeftina.

2 Sudija

Ono što ovaj film uzdiže iznad proseka ovog žanra svakako su performansi Roberta Daunija Džuniora i Roberta Duvala koji je na ovosezonskoj dodeli Oskara i nominovan u kategoriji najbolje sporedne muške uloge. Daunijev lik je donekle karakterističan za njega i svakako mu leži, ali mu je pružio i dovoljno prostora da razgiba neke glumačke mišiće koje ne može u „Marvelu”. Bespotrebno je trošiti reči o Duvalu kao glumcu; njegova bogata karijera i iskustvo svakako su poslužili da ovaj film ne zađe u neke patetične momente iako je, kako mi se čini, scenario za to ostavljao prostora.

3 Sudija

Kad smo već kod scenarija, moram da napomenem da je bespotrebno pokušano da se priča obogati nekim elementima koji je trebalo da posluže pre svega kao alatka za bolje upoznavanje Henka Palmera i njegove prošlosti. Ali ti elementi su doneli više štete nego koristi, jer taj zadatak nisu baš dobro ispunili, a sa ostatkom priče se nisu najprirodnije spojili, pa čak deluju kao višak. Senzibilitet Henkovog lika, izražen kroz Daunijev performans i glavni zaplet, sasvim je dovoljan za predstavljanje, propraćeno nečim prostim kao što je pronalaženje stare majice iz tinejdžerskih dana. Njegova dva brata, od kojih je jedan blago retardiran, na jedan zanimljiv način su upotpunila porodičnu sliku. Jedan od njih dvojice je poslužio kao osnova stare porodične zavade, dok je hobi drugog poslužio kao osnov za pružanje kontrasta u odnosu na porodičnu atmosferu iz prošlosti. Ali osim toga ne služe bog zna čemu.

Sudski proces je svakako dodatno začinio ovaj film i dodatno izrazio njegovu napetost, a ja, kao veliki ljubitelj sudske drame, mogu da kažem da je u ovom filmu urađena sa ukusom i, što je najvažnije, poslužila je kao sredstvo razrešenja unutrašnje borbe glavnog lika koju je pokrenuo obnovljeni sukob sa ocem.

Ovde nismo dobili preterano tešku dramu, premda je tematika to mogla da dozvoli, tako da se posle gledanja ovog filma nećete osećati emotivno iscrpljeno, ali, sa druge strane, neće vas ni ostaviti ravnodušnim. Na kraju, ovo je sasvim solidna porodična drama i posebno će leći svima vama koji ste željni ovog žanra i tipa filma, a da vas pritom ne isprazni i ne natera na tripozno egzistencijalna pitanja u toku besanih noći.

 

Ocena: 7/10

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: