Naš sagovornik je Sassja, tekstopisac i MC iz Tulze (BIH). Od 2010, kada je objavila video za pesmu „Ostavi da gori” nastupa u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji. Demo album „Demo 2010/11” sa 7 pesama izdala je 2011. godine. Sprema se njen prvi album, a sa nama je pričala o muzici kojom se bavi, o temama u svojim pesmama itd.
PP: Kako je to biti žena u ovakvoj muzici, pošto smo navikli da su žene uglavnom u narodnjacima ili pop muzici?
Ne znam kako je biti muškarac u ovoj muzici, pa ne mogu napraviti komparaciju. Ne osjećam se kao da imam neki hendikep jer sam žena, ali mislim da nisam nikada imala ni neke privilegije. Nadam se da mi poslije ovog odgovora više niko neće postaviti ovo pitanje opet, po ko zna koji put.
PP: Kada si otkrila ljubav prema muzici? Kada i kako si napisala svoje prve stihove?
Pišem tekstove od malih nogu. Još uvijek imam neku malu zbirku pjesama koje sam pisala na početku osnovne škole. Tu su uglavnom pjesme o godišnjim dobima, likovima iz crtića i nekim mojim duhovima. Uvijek sam imala bujnu maštu. Tada sam pjevala i u nekom dječjem horu, kasnije počela malo sviruckati gitaru, pa je nekako bilo logično da tekstove spojim sa muzikom.
PP: Kako bi opisala muziku koju stvaraš?
Uopšte ne volim da je opisujem ovako, niti da svijetu objašnjavam kojim se ja žanrovima bavim. Ja sam MC i svoje misli i maštanja pretvaram u tekst koji izgrovaram uz muziku.
PP: Kako ljudi reaguju na tvoje pesme i nastupe i koje su ti reakcije najdraže?
Pjesme koje pjevam na nastupima prilično se razlikuju od snimljenih pjesama koje čujete na internetu, a tu su i pjesme koje i izvodim samo na nastupima i koje ne namjeravam snimati. Uživo sve zvuči mnogo energičije, a najdraže mi je kada publika sluša šta govorim i kada vidim da se dobro provode bez obzira što ne znaju sve riječi pjesama.
PP: Pesma „Klimam” počinje običnom šetnjom kroz grad u kojoj pokušavaš da uživaš sa slušalicama u ušima. A onda ti se, kroz pesmu, nameće balkanska stvarnost da ti pokvari raspoloženje, ali ti i dalje ostaješ vesela. Koja su to oružja koja ti pomažu u borbi sa mračnim raspoloženjem i pesimizmom koji je odavno potopio ove prostore?
Mogu plakati, objesiti se negdje, ili se truditi da izvučem najbolje iz svake situacije. Nisam imala neko savršeno djetinjstvo, porodicu, ni život, a realno, svako od nas ima svoj teret s kojim se mora nositi. Ja svoj teret s pesimizmom ne mogu da nosim. Rođena sam u Tuzli, pred sami rat, živim ovdje cijeli život i vjerovatno ću tu i umrijeti. Imam jedan život i ne želim ga potrošiti na sažaljevanje sebe i drugih i priču o tome kako sam se rodila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Ne bih rekla da „ostajem vesela”, jednostavno živim tako jer nemam drugu opciju – „riješim što se riješit da, a ostalo profiltriram...”
PP: Na Tviteru si napisala kako ne gledaš TV. Ljude poput tebe teško ćemo danas videti u „zvaničnim” medijima. Koliko je u takvoj klimi za muzičare bitan internet, a koliko za sve ostale koji pokušavaju doći do tačnih informacija koje mediji ne serviraju?
Ne vjerujem većini medija u svojoj državi, a za filmove i serije rijetko imam vremena. Mislim da je internet najbolji čovjekov izum u posljednjih nekoliko decenija i nadam se da ga čovječanstvo neće pokvariti kao većinu stvari koje je napravilo. Vjerovatno će tu u budućnosti biti sve više manipulacija i cenzure, pa bi ga trebalo pametno koristiti sada kada ga svi imaju koliko-toliko slobodnog. Kada je muzika u pitanju, svako sada može u kući snimiti nešto, staviti na internet i tako to pokazati cijelom svijetu. Meni je to super, neka svako pokuša, a vrijeme uvijek pokaže ko je muzičar, a ko ekspert za marketing i društvene mreže.
PP: „Kvalitet je samo ako iz vana dođe u Bosnu.” Da li je zaista evropska H20 bolja nego ova domaća ili je to samo naša navika da ne poštujemo domaće?
Pa taj stih je potpuno ironičan! Smiješna mi je ta priča da ljudi u BiH neće da piju vodu iz česme ili barem našu flaširanu vodu, a vjeruju da je flaširana voda u EU potpuno sigurna. Radim u jednoj firmi gdje, između ostalog, ispitujemo kvalitetu vode širom države i, da, mi na Balkanu imamo mnogo čiste, pitke vode i trebamo to cijeniti. Voda je u ovoj pjesmi metafora za sve ono naše što odbacujemo u zamjenu za tuđe, od proizvoda do običaja. Eto, u Bosni se sve manje pije kafa iz fildžana i džezve, a vjerovatno ćemo i ćevape uskoro praviti od soje. EU jeste razvijenija od nas, ali treba uključiti mozak i prihvatiti vrline naših prostora i naroda.
PP: Iz pesama se stiče utisak da si ranoranilac i da voliš da maksimalno iskoristiš dan. Takođe, voliš da iskoristiš nedelju za sebe. Koliko je bitno da svako od nas odvoji vreme samo za sebe (da može „da bježi u svoj mali svijet de se opusti”) i da li ti to uspeva?
Da, pravi sam radoholičar i ljenost ma jako nervira. Nekada sam i pretjerivala s tim, ali mislim da sam sada našla fin balans. U pjesmi „Nedjelja” govorim o tome da bi bilo super da mogu izdvojiti nedjelju samo za sebe, ali je, u stvarnom životu, to rijetko tako. Trudim se ipak da svaki dan učinim neku sitnicu „po svom ćeifu”.
PP: Tekstovi su ti više okrenuti pojedincu nego društvu. Koliko je važno da prvo sami sa sobom rasčistimo neke stvari?
Društvo sa nesposobnim jedinkama je nesposobno društvo. Vjerujem da masa bez čvrstog vođe nema smisla. Odgovornost kruži u masi, tako da svaki pojedinac misli da će onaj do njega napraviti promjenu, da ne mora on biti taj koji će napraviti prvi korak. Svijet bi se promijenio kada bi svi mi zaista bili promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Ja neću doživjeti takav procvat društva, ali se moram nadati da moja djeca i unuci hoće.
PP: Kako je to biti deo FM JAM ekipe i otkud ti sa njima?
Ja sam otpočetka sama radila, bez neke ekipe koja se jednako zanimala za muziku. DJ Soul je prvi koji je podržao moj rad, ali i prvi koji mi je uputio najoštrije kritike i to jako cijenim. Organizatori su me sami često povezivali sa Baga Soundom i pozivali me s njima na nastupe pod pretpostavkom da sam dio tima. Tako sam nekako prirodnim tokom i zvanično postala član crewa.
PP: Koga od Balkanjerosa slušaš i koje autore i bendove bi nam preporučila?
Meni su Eyesburn i Defence najdraži naši bendovi. Gužva u 16-ercu, Hladno Pivo, Edo Maajka, Kultur Shock, Samostalni Referenti, Zbogom Brus Li, Killo Killo... Super mi je „Bass Matters” album Radikal Dub Kolektiva, ne znam da li i dalje rade. Sopot me je oduševio na svirci, a novi album Who See klape ripitam otkako je izašao. Jedva čekam da vidim i šta će Feud dalje raditi.
PP: Kada će album?
Ja sam svoj posao na albumu završila, čekam goste i producente da završe svoj dio, pa bi krajem zime sve trebalo biti gotovo.
