Još od prvog pojavljivanja neobičnog talentovanog mladića pod pseudonimom Rambo Amadeus prije dvije i po decenije, Crna Gora nije izbacila bolji proizvod. Dva mlada repera iz Kotora i Herceg Novog, Dedduh (Dejan Dedović) i Noyz (Mario Đorđević), probili su se na regionalnu muzičku scenu 2012. godine, albumom Krš i Drača, a prošle godine su stigli i do Evrovizije. Hip-hopom se zajedno bave od 2007. godine, kad su izdali prvi album – Sviranje kupcu. Oni su klapa Who See i objavili su ovih dana svoj treći album – Nemam ti kad.
Domaćim hip-hop stvaraocima nije lako da zadrže kvalitet na duže staze. Godinama rada i odmakom od startnog entuzijazma, demo-snimaka i gluvarenja po komšiluku, mnogi reperi jednostavno prestanu da budu zanimljivi. Rijetki su oni koji uspiju da dođu do velike popularnosti, a da dostignu ili prevaziđu nivo kvaliteta sa prošlog albuma. Who See su na Nemam ti kad očigledno zreliji u odnosu na Krš i Draču i to im, uz autentičan „flou” i duhovitost, značajno unapređuje karijeru. Dok su na prošlom albumu bili zabavni, ali klišeizirani lijeni Crnogorci kojima „nije preša” dok uživaju na primorju, ali i te kako znaju da se dive samima sebi, sad se susrećemo sa momcima koji više nemaju kad, „ko nekad, samo stojat i čekat”.
Upravo je Nemam ti kad bio spot koji je najavio novi album. Poruka koju nosi ova pjesma dominira čitavim albumom: prošlo je vrijeme džabalebarenja, moramo da se suočimo sa životom. Ili, kako to Dedduh zaključuje: „Bio sam svirač k***u, pa moram da se borim, umaram i znojim, nemam ti kad, sorry.” Tako su teme socijalne prirode očigledno počele da muče Who See, ali i da izvlače najbolje iz njih. U taj opus svakako ulaze pesme Dugovi i Podstanar koje sasvim jasno predstavljaju probleme u koje upadaju mladi ljudi na našim prostorima. A pošto mladi vole da popiju i opuste se, njihove muke se ogledaju i u odličnim Zabolje me glava i Što piješ kad ti škodi, duhovnim nastavcima Regeton Montenegra.
Sazrijevanje je vidljivo i u izvrsnoj Pušti đa'ola. I to ne samo u tematici izbjegavanja bespotrebnih konflikata sa ženom, promajom ili Hercegovcima, već i u sjajnom ritmu koji prati karakterističan „flou” crnogorskog dvojca. Sjajan izbor bitova proteže se kroz čitav album i diže na noge bez obzira na tematiku teksta. Ako se pak nešto može zamjeriti, to je ponegdje bespotrebna i pretjerana upotreba autotjuna, kao u pesmi Ja bih koju su Husijevci uradili sa Maat Bandy. Nema sumnje da bi ova pjesma savršeno zvučala bez tih dodataka.
Sljedeći dio albuma obuhvata tipične primorske teme. Najviše se tu ističe Đe se kupaš, sjajna tirada o upornim, a nerijetko i napornim, crnogorskim zavodnicima lijepih turistkinja. S druge strane, Dinamida, propraćena atraktivnim crtanim spotom, govori o nelegalnom hvatanju ribe uz pomoć bombi pri čemu se još pride neki zanesu u „kidanju” po zalivu. Tu je i izvrsni Album slika s ljeta, priča koja najviše podsjeća na naslov našeg legendarnog filma „Čuvar plaže u zimskom periodu”. Klapa ovdje odlično opisuje život na moru izvan sezone i sve negativne aspekte vremena kad se više ni ruski ne čuje napolju. Ovdje upada i nešto slabiji Kruzer.
Ipak, apsolutni hit ovog albuma trebalo bi da bude genijalna Prevaspitaj đecu, urađena u saradnji sa Kendijem i Randomom. Sva četvorica su sjajni na ovoj traci i djeluju najiskrenije dok saopštavaju realnost o našoj omladini. I ovo naravno može ići uz priču o sazrijevanju Husijevaca, tj. da su došli u one godine kad vam počinju smetati razmažena i nevaspitana djeca, nerijetko zaboravljajući da su mnogi od nas bili isti takvi. Tu naravno ipak ide zaključni komentar „ali ovi luđi su”, sa čime se autor ovih redova prilično slaže. Da li su nas stigle godine ili se današnja djeca zaista previše brecaju, kontriraju i odgovaraju, a premalo znaju bonton, azbuku i igraju basket, procijenite sami.
Na kraju, zaključak ove recenzije je prilično očigledan. Treći studijski album klape Who See je fenomenalan, štaviše, nešto najbolje što je primorski duo objavio u svojoj karijeri. Nema sumnje da su sa Nemam ti kad utvrdili svoje mjesto pod regionalnim muzičkim suncem kao tvrdi grad Smederevo i da ćemo u narednom periodu uživati u njihovim blistavim rimama. Što se tiče ocjene – od jedan do pet – čista petica. Za naredne albume, moraćemo da pomjerimo skalu naviše.