Zabava bez granica - Portaventura

Submitted by Aleksandar Mili... on 21/03/2017 - 11:41

spanija italija 2009 1

Španija je predivna zemlja, istorije koja svakog iznova i iznova vuče nazad. Međutim, tema u ovoj priči će se bazirati na vrhunskoj zabavi koju sam imao prilike da osetim u parku Portaventura.

Na 170 kilometara od letovališta Ljoret de Mar, u Taragoni blizu Valensije nalazi se zabani park Portaventura. Na samom ulazu je velika statua Pere Detlića. Sećate se one male ptice sa žutim kljunom, plavim perjem i crvenom ćubom koja viče: „Pogodi ko sam?“ Pera Detlić. Ušao sam u park i ostao sam zaprepašćen njegovom veličinom. Jednodnevni odlazak u Portaventuru nije dovoljan da bi ceo kompleks potpuno upoznao. Park je podeljen u 5 tematskih celina tj delova sveta: Mediteran, Polinezija, Kina, Meksiko i Divlji zapad. O parku sam slušao pre dolaska. Kao uzbudljive vožnje pominjali su se Rolerkoster i Dragon Kan, ali i Kondorov let.

Ljudi sa kojima sam pričao, rekli su mi da je daleko najstrašnija vožnja rolerkosterom. Furios Bako (Furios Baco) je, u tom trenutku 2009.godine, bio najnoviji rolerkoster u Portaventuri, a ujedno i najbrži u Evropi koji postiže brzinu od čak 135 km/h za svega 3 sekunde. Korpe u kojima se sedi su izuzetno udobne. Ono što bih preporučio za ovu vožnju, ali i za Dragon Kan i Kondorov let, je da na njih ne idu ljudi koji pate od problema sa visinom. Ono što je karakteristika rolerkostera i Kondorovog leta je da noge slobodno vise tokom cele vožnje. Primetno je da je interesovanje za ovu vožnju ogromno. Red za čekanje ide cik – cak. Metalna ograda me vodi prvo na levu, pa na desnu stranu. Ovim načinom prilaza prostor je savršeno iskorišćen, a istovremeno se onemogućava guranje i probijanje kroz red. Ispred svakog ulaza na rolerkoster se nalaze pokretna vrata koja se otvaraju tek pošto rolerkoster stigne, a oni koji su se vozili ga napuste.

Ovo je moja prva vožnja rolerkosterom, nisam znao šta da očekujem. Zauzeo sam svoje mesto. U ruci sam držao fotoaparat dobro pričvršćen za moj zglob. Mislio sam da ću uspeti da napravim koju sliku pred adrenalinski juriš. Ali... Moram napomenuti da se desno od rolerkostera nalaze police na koje svako može odložiti stvari koje mogu smetati ili se čak nepovratno izgubiti tokom vožnje. Posle provera svakog od nas da li smo dobro osigurani, radnici su dali znak da vožnja može da počne. Rolerkoster je krenuo par metara, pa stao. Potom se kao uvod u vožnju pojavio majmun na ekranu koji se smeje i koji „seče“ ljude na pola. A onda smo dobili neverovatno ubrzanje i sjurili se brzinom od 135 km/h praktično pod uglom od 90 stepeni. Rolerkoster je toliko brz da nisam imao pojma na koju stranu će nas šine odvesti. Čas smo išli nizbrdo, kao u ponor, čas smo se vozili okrenuti bočno na levo ili desno. U poslednjem segmentu vožnje više nisam mogao da gledam jer sam primetio da ćemo pri maksimalnoj brzini visiti naglavačke, a zatim imati okretanje od 360 stepeni. Vožnja je trajala nešto manje od 2 minuta. Ovih gotovo 2 minuta ću pamtiti zauvek.

Posle ovakvog adrenalinskog šoka otišao sam u improvizovanu podmornicu koja, naravno, nije ni izbliza tako strašna kao prethodna atrakcija. Ipak, vožnja je bila interesantna. Sedeo sam u stolici kao u bioskopu. Pušten nam je film čija se radnja odvija pod vodom. Odjednom stolice su krenule da se podižu i potom kreću napred, nazad pod uglom od 30 stepeni. Sve je bilo u ritmu filma i potpuno je bilo sinhronizovano. Osećaj je bio sjajan, kao da ogromnom brzinom jurimo kroz vodu.

spanija italija 2009 2

Ostatak vremena odlučio sam da posvetim mnogo više samom parku, nego vožnjama koje on nudi. Vožnje jesu impresivne, ali ono, što je na mene ostavilo vrlo snažan utisak bila je priroda parka koja je izgledala magično, gotovo nestvarno, prava bajka na javi. U parku su mogla da se vide jezera i vodopadi, što je ovom mestu dalo još jednu značajnu dimenziju. Svaki od 5 tematskih celina su urađeni sa mnoštvo detalja. Priroda i zvukovi prašume, nalaze se u Polineziji. Muzika se neprestano čuje. U prvom trenutku nisam znao odakle potiču šumovi. Potom sam primetio da zvukovi dolaze iz zvučnika koji su napravljeni od kamena, koji se svakako savršeno uklapaju u ambijent parka. Ovde se može videti i replika indijanskih kanua. Meksiko je predstavljen kuturom Inka i Maja, dok se u Kini može prošetati replikom kineskog zida, uživati u ogromnim kineskim šoljama za čaj. Upravo u kineskom delu sam prisustvovao predstavi gde je naš domaćin iz kada i uz pomoć velikog kruga proizvodio izuzetno velike i dugačke balone. Pored Polinezije koja je ponudila fascinntnu i očaravajuću prirodu, na mene je najjači utisak ostavio Divlji Zapad, koji je više nego originalan. Najviše mi se svidela ulica u kojoj sam imao osećaj da sam se vratio 200-300 godina u prošlost. U toj ulici se nalazi hotel, saloni, kockarnice, čak i mesto za vešanje, dakle sve ono što je karakterisalo to vreme. U ovoj tematskoj celini prikazano je kaubojsko groblje, plesačice u salonima, rudnik i vodenica.

Kao što sam rekao, park je ogroman, a u prilog ovoj tezi ide činjenica da se vozom može delimično obići deo parka. Voz prolazi kroz nekoliko stanica. Železnička stanica i voz su urađeni u kaubojskom stilu. Sjajan detalj je muzika u vozu koja se menjala u skladu sa tematskom celinom kroz koju smo prolazili. Ono što postoji kao mogućnost je da se za svaku atrakciju može uzeti slika koja je načinjena tokom vožnje. Kretajući se ka jednoj od najposećenijih avantura – Kondorovom letu naleteo sam na par ljudi koji su se vraćali sa njega i koji su mi ispričali o tom doživljaju.

spanija italija 2009 3

Kondorov let je slobodan pad sa 105 m. Kondorov let predstavlja visok stub na čije 4 strane se nalaze korpe sa po 4 sedišta. Svaka korpa se penje i spušta potpuno nezavisno od ostale tri. Do visine od 20-30 metara oko stuba nalazi se zid koji je u obliku kruga. Naravno, postavljalo se pitanje, čemu ti krugovi služe? Iz ugla posmatrača lično sam mislio da su krugovi postavljeni kako bi se stvorio jači vizuelni efekat, pre svega za ljude koji to gledaju sa strane. Sve što sam mogao da vidim, gledajući druge kako se spuštaju, je da korpe uleću u taj krug i nestaju. Nisam imao predstavu šta se dešava unutar tih 20-30 metara. Upravo od ljudi koje sam sreo, saznao sam da se na tom kružnom zidu nalaze veliki magneti, pomoću kojih se korpe usporavaju.

Nažalost gužva na Kondorovom letu bila je ogromna, a vremena malo da bih uživao u ovoj atrakciji, i pogledu koji oduzima dah. Vrhunska zabava je završena. Bilo je vreme da se napusti ovo posebno mesto. Bez obzira što nisam stigao na Kondorov let, bio sam zadovoljan jer da sam bio fokusiran na njega vrlo verovatno bih čekajući u redu za ovu atrakciju, izgubio mogućnost da park upoznam u meri u kojoj sam to inače uspeo. Ne može se uvek sve dobiti, a tako je bilo i ovog puta.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: