Inspiracija kroz animaciju, 1. deo

Submitted by Marko Bogdanović on 26/07/2014 - 12:32

Inspiracija kroz animaciju, 1. deo

Kratke forme su odličan način za prenošenje priče. Bilo da je reč o filmu ili književnosti, u mnogim slučajevima krilatica „manje je više” pogađa u pravo centar. Često se dobra ideja izgubi u slojevima nepotrebnih scena kada se film „veštački” produžava na tri sata, a brojni romani izgube nit kada se autor odluči da napiše „ciglu” od hiljadu strana. Svakako, i za kratku i za dugu formu je potreban dobar narator koji ume da upotrebi prave instrumente prilikom formiranja priče. Animirani filmovi odgovaraju mogućnostima kratke forme, jer su sjajni za eksperimentisanje i lako mogu, ukoliko se režiser animacijom posluži na pravi način, da prevazđu okvire žanra. Oni već dugo nisu ograničeni samo na mlađu publiku. Rasprostranjenost interneta omogućila je stvaraocima da svoj rad šire lakše nego ikada, ali to je mač s dve oštrice, pošto tako odlična ostvarenja često ne dobiju pažnju koju zaslužuju.

Teško je rangirati kratke animirane filmove po nekom sistemu ocenjivanja, stoga ova lista pruža osvrt na izvanredna ostvarenja sortirana po dužini. Prvi deo se bavi onima u trajanju do deset minuta, dok će drugi deo obraditi nekoliko kvalitetnih naslova nešto većeg obima.

 

Destiny

Kratki nemi film „Sudbina” (Destiny) delo je četvorice francuskih autora, a bavi se prolaznošću vremena i našim nastojanjima da se s time izborimo. Ovo je najkraći film na listi (traje oko pet i po minuta), pa bi dalje pisanje o zapletu pokvario uživanje u njemu.

 

The Forest

Dužine slične onoj prethodnog filma, ali znatno mračnijeg tona, „Šuma” (The Forest) govori o društvenim normama i suočavanju jedne devojčice sa očekivanjima okruženja. Pomalo poput „Alise u zemlji čuda”, ona sanjari i stvara sebi utočište koje koristi kao štit od onih koji pokušavaju da je „prilagode”. Kritika konzumerizma i školskog sistema provučena kroz narativ može izazvati komentare poput: „Već viđeno”, ali način na koji je ova priča izvedena pruža drugačiji pogled na staru tematiku.

 

The Ark

Režiser i scenarista ovog kratkog filma je Gžegož Jonkaitis koji je radio kao animator na uspešnim igranim filmovima poput „Panovog lavirinta” (Pan's Labyrinth) i „Grada greha” (Sin City), što je već dovoljna preporuka za ovo ostvarnje. On istražuje ljudski um koristeći tamne, klaustrofobične scene, a stil animacije možemo uporediti sa animiranim filmovima Tima Bartona. Zvučni efekti i muzika odlično pariraju vizuelnim efektima, pa je gledanje „Barke” (The Ark) pravo uživanje, uprkos prilično depresivnoj tematici. U nepunih osam minuta Jonkaitis priča opsežnu priču posle koje ćete imati osećaj da ste odgledali „punokrvni” psihološki triler.

 

This Way Up 

Ovo britansko ostvarenje je daleko veselije od prethodna dva, što je ironično, pošto je njegova centralna tema smrt. Crni humor svojstven Britancima upotrebljen je u priči o dvojici pogrebnika koji se suočavaju sa lošim danom na poslu. Film „Ova strana nagore” (This Way Up) zaslužio je i nominaciju za Oskara 2009, u konkurenciji kratkih animiranih filmova, ali nije dobio nagradu, a tome je verovatno doprinela i mračnija priča u odnosu na konkurente (uprkos zabavnom kontekstu).

 

The Backwater Gospel

U filmu „Jevanđelje Bekvotera” (The Backwater Gospel), gradić strepi u iščekivanju posete misterioznog užasa po imenu Pogrebnik i za svoju sudbinu krivi gradsku skitnicu. Neobičan način animacije prenosi nelagodu koju građani osećaju i savršeno je propraćen sinhronizacijom i muzikom. U ovom filmu postoji religijski podtekst koji se može tumačiti na nekoliko načina i svakako podstiče na razmišljanje.

 

Invention of Love

Melanholična ljubavna priča o pronalazaču i ženi u koju je zaljubljen na pravi način zaokružuje ovu kratku listu. Ona se donekle dotiče i teme kratkog filma Destiny, ali iz potpuno drugačije perspektive. Jednostavan koncept zupčanika koji stvaraju siluete na jednobojnoj pozadini odlično odgovara narativu, a nagoveštaji stimpank okruženja indirektno produbljuju priču. Film „Izum ljubavi” (Invention Of Love) možemo posmatrati i kao omaž nemim filmovima iz dvadesetih, pošto prenosi emocije i radnju na veoma sličan način. Ova priča uspešno balansira na granici sa patetikom i ta ravnoteža je stavlja iznad mnogih naslova sa sličnom tematikom.

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: