Dokle smo spremni da idemo da bismo postigli cilj?
Čini se da savremeno društvo potencira individualno i pojedinačno, pre nego na kolektivno i zajedničko. I tako, u njemu živeći, čovek je od mladosti prinuđen da se bori za sebe i svoj položaj u svetu.
Zašto je vožnja vozom bolja od vožnje autobusom?
Pre svega, da se ogradim, Železnice Srbije nisu naručile ovaj tekst i onaj novac koji je legao na moj račun tamo je prebačen greškom. Dakle, pođimo od toga da je premisa iz naslova tačna i da je putovanje vozom bolja opcija od putovanja autobusom. Šta to tačno znači? U kom smislu bolja? Kome? Zašto lupetaš gluposti? Sve su to pitanja koja bi mi verovatno postavio, čitaoče, i budi uveren da ću se potruditi da ti pružim odgovor na bar neko od njih.
Brak danas: Da li ubijamo ljubav?
Razvodi, bela kuga, maloletnička delinkvencija, samo su neki od problema u vezi sa modernom porodicom koji potresaju naše društvo. O njima se mnogo priča, piše, štampa nebrojiva literatura, pokreću akcije i preduzimaju mere podrške. Opet, ovi problemi ostaju svakodnevnica.
Život u smrti
Odavno smo svesni da se do pravde u Srbiji dolazi sporo, da nam je čitav pravosudni sistem u rasulu: sudski sporovi traju i po čitave decenije, a nije čest slučaj i da umru i tužitelj i tuženi pre nego što se okonča sudski spor; važni slučajevi poput čuvene ''krađe beba'' zastarevaju (?!), a lopovi, secikese, kriminalci i ljudi optuženi za teška krivična dela često ''izvuku bolji kraj''. Pitanje da li pravda u Srbiji, zapravo, postoji je retorsko, te na njega, kao po nekom nepisanom pravilu, niko i ne očekuje konkretan odgovor.
Neonacizam u Mađarskoj - Da li je na Drugi svetski rat ikada stavljena tačka?
Pre nekoliko godina posetila sam Mađarsku u jednoj od tipičnih turističkih tura i još uvek se savršeno sećam osećaja koji je ova zemlja ostavila na mene. Svako mesto koje sam ikada posetila pre i posle tog putovanja imala sam želju da obiđem ponovo, izuzev Mađarske.
Nešto o nama samima: Jedna strana Srbije
Ne tako davno imala sam priliku da učestvujem na jednom literarnom konkursu. Od potencijalnih učesnika se tražilo da pišu o Srbiji i njenom napretku. Nisam bila zainteresovana da učestvujem u nečemu što mi se činilo krajnje nesuvislo u ovakvim vremenima. Jednostavno, mogla sam da napišem nešto lepo o našoj zemlji ali nisam – jer sam smatrala da bih, čineći to, bila licemer.