Poezija francuskih simbolista

Submitted by Irina on 19/03/2014 - 13:59

Poezija francuskih simbolista

Godina 1857. bila je godina revolucije u poeziji, kada izlaskom zbirke „Cveće zla“ u liriku ulaze do tada u njoj neviđene teme poput seksa, smrti, lezbijske ljubavi, tuge, vina... U svom poetskom manifestu simbolizma, u programskoj pesmi „Veze“, Šarl Bodler je izneo teoriju univerzalnih analogija, odnosno veza, saglasja, i time otvorio put jednoj sasvim novoj epohi, koja će izvršiti uticaj na sve potonje periode. On je smatrao da je pesnik tumač simbola, sa ulogom u povezivanju sveta simbola koji je potrebno protumačiti, sa svetom realnosti čitalaca.

Osnovne odlike simbolizma su otpor prema starom, sugestivnost, poetika zla i ružnoće, stav da poezija proizvodi lepotu, duhovno klonuće, disharmonični senzibilitet, beg od stvarnosti, sklonost ka mističnosti... Za simboliste je stvarnost izvor simbola kojima će predstaviti ono što u sebi kriju. Stefan Malarme je objasnio zašto pravo značenje mora ostati skriveno kada je rekao: „Kad se predmetu kaže ime, uništava se tri četvrtine onoga uživanja u pesmi koje se sastoji u postepenom nagađanju; nagovestiti i evocirati, to je ono što maštu ushićuje.“ Ovoga će se u svom stvaralaštvu držati i Artur Rembo i Pol Verlen.

U „Ofeliji“, Rembo je preuzeo motiv Šekspirove junakinje čija je smrt posledica zavade njenog oca i Hamleta, i od njega kreirao simbol nevinosti i čistote. Pošto Ofelija predstavlja nevino stradale, njeno sagorevanje zbog neispunjenih nada je i njihovo; uzrok njihovog stradanja leži u idealima koje je nemoguće ispuniti. Rembo se u potpunosti drži načela koja je ranije dao Bodler, uopšte ne otkrivajući suštinu simbola, a ukazujući na to da pesnik zna pravo značenje. Čak i u sonetu „Samoglasnici“ ostaće veran Bodleru u pokušaju da pronađe univerzalni pesnički jezik, dajući boju vokalima između kojih uvek vlada kontrast.

U „Labudu“ Stefana Malarmea pristup ostaje isti. Pesnička drama je iskazana slikom labuda i zaleđenog jezera. Ceo pesnički proces stvaranja zaodenut je simbolima i metaforama. Na primer, zanos stvaranja predstavljen je zamahom krila, nedostatak inspiracije jezerom sleđenim, a poslednje pesnikovo veliko delo je labudova pesma.

Pol Verlen je „Pesničku umetnost“ ispevao u zatvoru Monsa, aprila meseca 1874, a objavio tek 1882. godine. U ovom simbolističkom manifestu, on se zalagao za nepravilan ritam, tj. neparan stih koji je asimetričan i tako pogodniji za stvaranje mističnog sveta, jer je manje izričit i oslobađa ravnomernog toka. Zatim, ističe muziku kao ideal simbolista, s obzirom na njenu univerzalnost i težnju apstrakciji; insistira da u prvom planu treba da bude smisao, a ne rima, koja prazno i lažno zvuči. Verlen upućuje liričare da od pesme sive nema ništa lepše, jer takva pesma onda predstavlja jedinstvo suprotnosti i ispunjava zadate norme svojom nejasnošću, koja potiče od nijansiranja.

Simbolisti gotovo stalno prate teoriju „oca“ te epohe. Njihova poezija i dalje nosi notu romantičnosti u sebi, tragove pobune protiv ustaljenih društvenih vrednosti, oni govore u ime drugih i iznose potpuno drugačije misli o lepom, menjajući estetiku. Estetička promena ogleda se u tome što pisci ovog vremena smatraju da bol, ružnoća, neprijatnosti... umetničkom obradom postaju lepi. Ovo se naročito vidi u „Samoglasnicima“, gde su date slike leša koji se raspada i nad kojim lete muve, a onda i prizor ispljunute krvi kao znaka nasilja, cike koja se čuje pred kraj vremena, kada trube zasviraju na sudnji dan.

Poezija zadržava svoju lepotu, ali je njen karakter promenjen. Bodlerova teorija dala je osnov za ovo, zalažući se za skrivena značenja, za mutne reči. Čovek je u šumi simbola i on ih na svoj način mora tumačiti, jer ništa drugo ne bi imalo smisla. Pesnici su svoju ulogu tumača dobro odigrali, nagoveštavajući su golicali maštu čitalaca, raznovrsnošću svojih dela i mnogim mogućnostima za njihovo dešifrovanje. Postavši misteriozna, poezija je prešla na jedan novi, univerzalni nivo, upravo zbog novog načina upotrebe metafora i simbola koji uvek iznova pričaju novu priču, daju neki novi pogled, vodeći ka mogućem rešenju pesničke zagonetke.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: