Despot Stefan Lazarević i Zmajev red (I deo)
Zaboravljeni sportisti - Colin McRae
Zaboravljeni sportisti - Simon Ammann
Zaboravljeni sportisti - Juan Pablo Montoya
Montoya je rođen u Bogoti, u Kolumbiji, ne toliko davne 1975. godine, gde je od oca nasledio ljubav prema brzini i četvorotočkašima. Na njegovu sreću mogao je da se posveti svojoj ljubavi, jer Kolumbija poseduje staze za auto trke, i tako započinje prve korake 1981. godine u dečijem kartingu. Međutim, ni titula u dečijoj klasi, pa kasnije u juniorskoj nacionalnoj klasi, pa čak ni titula prvaka Sveta koju je i odbranio, nisu ga zadovoljavale. Znao je da mora i da hoće da postane vozač najbržeg cirkusa na planeti Zemlji. Zato radi na svojoj vožnji što kruniše nastupom u Formuli Renault 1993. godine, inače prvi ozbiljan korak ka ostvarenju sna. Kasnije dolazi na još vece iskušenje u Formuli 3000, koja predstavlja predvorje Formule 1.
Grant Hill
U najboljim košarkaškim timovima, svako zna svoju ulogu u timu. Zna se koji su igrači zaduženi za organizaciju igre, koji za hvatanje lopti ispod koša, ko su defanzivni specijalisti, a ko poenteri. Naravno, ovo nije pravilo koje je urezano u kamenu, te lako može da se desi da igrač postigne 25-30 poena zato što je protivnička ekipa obraćala više pažnje na nekog drugog, ili ima 10 skokova, iako se to od njega ne očekuje niti zahteva. A pošto u NBA ligi svaki tim odigra po 82 utakmice u regularnom delu, svi igrači imaju dovoljno vremena da zablistaju. Pa je tako Tony Delk, sa prosekom od 9 poena po meču u karijeri, čovek koji nikad nije imao sezonu u kojoj je postigao vise od 12.3 poena po meču, u jednoj utakmici za svoje Phoenix Suns-e ubacio 53 poena. Ali samo all-around igrači iz utakmice u utakmicu pune sve statističke kolone, pritom igrajući i izuzetnu odbranu. All-around bi se u našem jeziku prevelo kao „devojka za sve“.
Sage Francis
…blessed are those who are damned.
Još jedan beli hip hop umetnik. Iako na našim prostorima, u ovo vreme, ta izjava zvuči sasvim normalno, tokom devedesetih godina u Sjedinjenim državama, pa i dan danas, broj uspešnih hip hop umetnika, pripadnika bele rase, je bio krajnje zanemarljiv. Broj onih koji su dostigli internacionalnu slavu je još manji. Ono što je bitno i karakteristično za većinu ovih izvodjača je to da oni svoj uspeh duguju izvesnoj inovaciji, originalnim pogledom na hip-hop kulturu, njeno značenje i primenu.