Kultne beogradske ruševine

Submitted by Andrijana3 on 12/04/2014 - 13:38

3 Kultne beogradske ruševine

Petnaest godina je prošlo od NATO bombardovanja i rušenja Kamene palate u kojoj je bilo nekadašnje sedište Generalštaba. U Ulici kneza Miloša iza porušenih zidina još uvek se nazire nekada velelepno zdanje koje i danas ima status spomenika kulture, kao jedva preživeli svedok jednog vremena koje se ne sme ponoviti. Vremena smrti i stradanja.

Put koji tramvaj na liniji devet prelazi svakog dana, od Banjice, pa sve do okretnice u Bloku 45 na Novom Beogradu, čini se predugačak, naročito ukoliko ste u žurbi. Možda to i nije vidljivo odmah, ali čim pređe Slaviju i uputi se ka Glavnoj železničkoj stanici, kao da tapka u mestu. U Ulici kneza Miloša već počinje mučno da se vuče i sve počne lagano da se stišava, jedino što škripanje tramvajskih šina počinje da boli i iritira prosedog gospodina koji već petnaestak minuta pokušava da uhvati još malo sna. Gospođa ispred njega, čitajući najnovije izdanje „Blica“ na čijoj se naslovnici protegao Darko Šarić, samo odmahuje glavom. Niko ništa ne govori. Čini se kao da tek sviće, a trebalo je da se već odavno razdanilo. Vreme predprolećno, nikakvo. Svi su nekako sumorni i sivi, pokušavaju da uhvate ono malo jutarnje svežine koja se trudi da uđe kroz poluotvoreni prozorčić. Uzalud. Odvratni zadah prolaznosti preplavio je ceo tramvaj. Negde kod Autokomande će se ta mučna tišina za trenutak prekinuti jednim – „Dobro jutro, karte na pregled!“

2 Kultne beogradske ruševine

Na semaforu u Ulici kneza Miloša devetka stoji, čini se čitavu večnost. Ljudi kao da odnekud čuju zloslutne sirene i počinju da rukama prekrivaju uši. Čak i oni koji sve to nisu doživeli – pamte. Svima su glave okrenute ka velelepnom zdanju koje je za potrebe Generalštaba Jugoslovenske narodne armije, poznato pod imenom i Stari Generalštab, izgradio arhitekta Nikola Dobrović, po čijim su nacrtima zgrade sagrađene i useljene davne 1965. Od tada će metropolu obeležavati zdanje na raskršću dve glavne ulice, kojim je Beograd upotpunio svoju kulturnu baštinu. Nekadašnja Kamena palata predstavljala je značajan iskorak arhitekture kod nas, ali će se pod zaštitom države naći tek 1984. godine, kada joj je dodeljen i status svojevrsnog spomenika kulture. Osim što je ovo zdanje obeležilo jednu novu epohu u razvoju arhitekture, u njega su utkane i sve naše patnje i stradanja... Danas ima status jednog od preživelih svedoka vremena koje smo svi okusili, i predstavlja apel na sve da se taj period nikada više ne ponovi. Vreme smrti i stradanja.

Bila je dovoljna samo jedna majska noć pa da više ništa ne bude isto. Devetka je već odavno zaobišla ogromnu urušenu gromadu, ali su svi pogledi ostali prikovani uz nju. Niko više ne ide svojim putem. Niko, zapravo, ne želi da zaboravi. Svi ulazi u bilo koju od zgrada Generalštaba su preprečeni kamenim ogradama koje bezuspešno pokušavaju da prikriju zločin koji je trajao 78 dana i koji i danas traje u svima nama. Nekada oreol sjaja i raskoši, a danas u pepelu i sa proširenim ranama, puna neke fine tuge, ova građevina vraća uspomene i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. I posle 15 godina niko nije imun na taj stravičan prizor kome se svi vraćaju. Svi putevi vode ka njoj. Sve ovo vreme traju različite inicijative koje se tiču rušenja ostataka Generalštaba, ali do dana današnjeg nijedna nije sprovedena u delo. Niko ne zna gde te inicijative nestaju. Ko se to plaši da digne ruku na istoriju?

1 Kultne beogradske ruševine

U Ulici kneza Miloša, tu, na mestu gde svaki put prestaje buka automobila i tramvaja i počinje beskrajni muk, tamo gde se spajaju dve ulice, tamo gde se spajaju vaša i naša istorija, vaše i naše stradanje, tamo gde prestaje ruglo svakodnevice, i gde kazaljke na satu počinju da se vraćaju unazad, a vreme stoji već 15 godina na onoj istoj majskoj noći kada je zaurlala prva sirena, pala prva bomba, a za njom i prva dečja suzica, ugasio se prvi ljudski život, tamo ispred veličanstvenih zgrada Generalštaba, svi se stapamo u jednu skladnu celinu.

Devetka pravi krug, i vraća se, i iznova zastaje kod broja 33, i to će učiniti još mnogo puta tokom ovoga dana. To će činiti još mnogo dana i godina. I uvek će zastati tu, na istom mestu. Čak i ako ovih kultnih ruševina jednoga dana više ne bude, uvek će se osećati neka teskoba, uvek će reči zastati u grlu i uvek će zaboleti. I uvek će, kao i danas, neko od putnika kroz brk promrmljati: „Nije još gotovo!“  I zaista nije. 

I dok devetka sve više ubrzava idući ka Glavnoj železničkoj stanici, iza urušenog Generalštaba počinje da se nazire po koji zračak sunca. Počinje da se rađa novi dan, jedan novi život i jedna nova istorija. Nikome u tramvaju se više ne spava. Niko od putnika ne zaboravlja!

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: