Verona: Romantika i antika na jednom mestu

Submitted by Aleksandar Mili... on 10/12/2014 - 15:35

Via Cappello

Venecija je grad koji bi svakome ispričao hiljadu i jednu priču kamena, voda, bogatstva, moći i nestvarno lepe umetnosti. Međutim, Verona je mesto koje uvek priča onu jednu priču koja je poput hiljadu i jedne – o ljubavi, o Romeu i Juliji.

Najveću ljubavnu priču svih vremena čuveni Šekspir je smestio u Veronu. Da podsetimo, reč je ne samo o najvećoj, već i najtragičnijoj ljubavi svih vremena koja se završila smrću Romea i Julije. Istorijski gledano, Verona nije bila svedok priče o zaljubljenoj deci zavađenih porodica Kapuleti i Montegi. To, međutim, ne sprečava turiste da u ovaj grad dolaze, slušajući eho davnih priča ili možda sopstvenih želja u ulici Via Amanti.

Obilazak Verone sam započeo ispred velelepne palate Barbieri na trgu Bra. Nedaleko od nje, sa desne strane se nalazi veronska Arena, amfiteatar iz rimskih vremena star gotovo 2000 godina, treći po veličini u Italiji. S obzirom na svoju izuzetnu očuvanost i neverovatnu akustiku, danas služi za različite manifestacije kao što su koncerti i operske predstave. Nedaleko od arene se nalazi trg Erbe sa kojeg smo ušli u ulicu u kojoj je bila Julijina kuća – Via Cappello. U ovoj kući se nalazi bez ikakve sumnje napoznatiji balkon na svetu. Pod njim, u dvorištu se skupljaju turisti koji glasovima remete bilo kakav pokušaj da se u mašti prizove čuvena scena šaputanja zaljubljenih. Ovde se ostavljaju poruke ispisane na papirićima. Put dalje vodi ka Romeovoj kući koja je zatvorena za javnost. Moram da napomenem da za trg Erbe kažu da je jedan od najlepših u Italiji. Na tom mestu je u rimsko doba bio forum. Na severnoj strani trga nalazi se gradska skupština, a posebno je zanimljiv stub sa četiri sveca za koje se smatra da čuvaju grad. Turistima pažnju privlači i stub na kome je Lav Svetog Marka, što predstavlja simbol nekadašnje Mletačke republike. Na trgu Erbe se nalazi i toranj Lamberti (visine 84 metra), sa čijeg vrha se, kažu, pruža fantastičan pogled na grad. Nažalost, nisam imao vremena da se lično doživim to jedinstveno iskustvo.

Barbieri

Arena

Svako ko makar površno pogleda veronske parkove, ulice, palate... shvatiće da je ovaj grad potpuno očaravajuć i sa daleko opuštenijom atmosferom od, recimo, Venecije. Uz reku Adiđe prostire se možda i najimpresivnija građevina ovog čudnovatog grada – zamak Kastelvekio (Castelvecchio) gde se danas nalazi gradski Muzej umetnosti. Kastelvekio se gradio u drugoj polovin XIV veka. Posle pada porodice Skaljeri, zamak je pretvoren u tvđavu. Od 1960. godine je muzej koji u stalnoj postavci ima veliki broj srednjovekovnih skulptura i renesansnih slika. Konačnu restauraciju Kastelvekio je doživeo 1975. godine po nacrtima arhitekte Karla Skarpe. Kompleks obuhvata i most (dužine 120 metara) preko reke Adiđe, koji je sjajno mesto – vidikovac sa koga se pruža fenomenalan pogled kako na zamak Kastelvekio, tako i na veći deo Verone. Ovaj most su Nemci minirali i srušili 1945, ali je potpuno obnovljen šest godina kasnije. Šetajući ulicama Verone saznao sam da je najposećenije mesto bazilika San Zeno Mađore, i to ne zbog umetničkog značaja, već zbog verovanja da je to mesto gde su se tajno venčali Romeo i Julija.

Kastelvekio

Grad je prepun crkava i katedrala. Tri su najznačajnije. To su crkve Svete Anastazije i San Zeno Mađore, ali i katedrala Duomo. Veronu meštani zovu i „malim Rimom”. Moram priznati da je takav naziv potpuno opravdan, jer se upravo ovde može videti najveće nasleđe još iz perioda Rimskog carstva, pa je iz tog razloga kompletan grad pod zaštitom UNESCO-a od 1997. godine.

Kada vas ljubav pozove, sledite je, iako su putevi njeni teški i strmi. I kada vas njena krila obaviju, predajte joj se, iako vas mač skriven među perima njenim može raniti. Jer, kao što vas ljubav ovenčava, tako će vas ona i razapeti. Kao što se penje do vaše visine i miluje najnežnije grane što trepere pod suncem, tako će ona sići i do korena vaših i protrešće ih iz žila kojima se za zemlju drže. Sve će ovo učiniti ljubav sa vama da biste mogli saznati tajne svog srca i kroz to saznanje postati deo srca života. Ljubav ne daje ništa sem sebe i ne uzima ništa sem sebe. Ljubav ne poseduje, niti može biti posedovana. Ljubav je dovoljna ljubavi.

Halil Džubran

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: