Lenka Dunđerski i Laza Kostić: Ljubav satkana u pesmi Santa Maria della Salute

Submitted by Aleksandar Mili... on 13/06/2015 - 14:17

1 Laza Kostić

U određenim trenucima nije dovoljno pročitati pesmu da bi se u potpunosti razumela njena poruka. Ponekad je neophodno saznati motive iz kojih je pesma nastala. Na taj način se dolazi do suštine. Nesumnjivo, pesma Santa Maria della Salute je mnogo više od pesme.<--break-> Nastala je kao iskreni jecaj duše zbog nemoguće ljubavi. Po mnogima najlepšu srpsku ljubavnu pesmu Laza Kostić je posvetio Lenki Dunđerski. Može se reći da su ovi stihovi Lazino kajanje, ali i rezultat najdublje intimne drame koju je Kostić prolazio, što je u većem delu pesme vrlo jasno pokazano.

Lenku, najmlađu ćerku Lazara Dunđerskog, pesnik Laza Kostić je upoznao 1891. godine. Malo je reći da je Kostić bio očaran njenom lepotom i mladošću. Emocije su rasle iz dana u dan, bivale su sve jače. Ali, kao prijatelj porodice Dunđerski i iznad svega častan čovek, Laza Kostić je bio svestan nemogućnosti njihove veze. Pesnik je imao 50, a Lenka tek 20 godina. Ona je mnogo godina ranije slušala o siromašnom pesniku, upoznajući se sa njim putem poezije koja ju je potpuno opčinila. Iz te opčinjenosti i jednog nemira, prilikom upoznavanja se stvorila ljubav.

Lenka Dunđerski

Pesnik je pokušao da nađe način kako bi stavio tačku na tu priču, pre svega iz moralnih razloga. Prvo je pisao prijatelju Nikoli Tesli, pokušavajući da ga ubedi da se on oženi Lenkom. U junu 1895. je napisao: „Dragi prijatelju, danas je od prilike treća obljetnica kako smo se ono sastali u Pešti i onako lijepo proveli ono nekoliko dana. Naumio sam da proslavim taj dan. Šta mislite kako? Ne biste nikad pogodili da vam ne kažem: hoću da vas oženim! Quelle idée! reći ćete. Znam šta ćete reći, znam šta ćete pomisliti, sve znam, pa ipak! Promislite se dobro, sve mislite na jedno smislite, pa mi javite na šta ste smislili. Ako pristajete, poslaću vam odmah sliku moje namjenjenice i doznaćete njeno ime. Bilo kako bilo, svakojako vjerujte da ostajem navjek vaš prijatelj, Laza Kostić...” Ovaj pokušaj je doživeo totalni debakl. Tesla mu je jasno stavio do znanja da ga zanima samo nauka, dok je Lenka rekla da bi se udala samo za nekog poput Laze. Pisma koje je Tesla uputio Kostiću nisu sačuvana, ali Kostićev odgovor Tesli od 4. 9. 1895. nedvosmisleno pokazuje Teslin stav: „Dragi prijatelju, ako hoćete da vam rečem po duši, ja se drugom odgovoru nisam ni nadao. A kad već govorim o duši i kad se dobro promislim, valja mi priznati: na vašem mestu, ne bih ni ja drugojačije... Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi da se ne satre seme koje rađa takove detiće... Zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom na to da ste vi zadnji svoga roda... Jer, napokon, vaše pleme, pa da je i Nemanjino, ne bi se moglo lepše završiti nego takvim egzemplarom...” Ovo pismo je 2010. godine objavljeno u Godišnjaku Gradskog muzeja Sombor. Pesnik je pisma Tesli pisao iz manastira Krušedol. Tu je pokušao da nađe svoj mir. Međutim, emocije su bile toliko jake, da je on u manastiru još 1892. godine napisao pesmu „Gospođici L. D.”, posvećujući je svojoj Lenki Dunđerski.

2 Laza Kostić

Poslednji pokušaj u begu od velike ljubavi Laza kostić pravi na predlog Lazara Dunđerskog i ženi se Julijanom Palanačkom. Venčanje je obavljeno 10. septembra 1895. godine, a pesnikov kum je bio Lenkin otac. Samo dva meseca kasnije, Lenka Dunđerski je tragično preminula u Beču, 8. novembra, na svoj 25. rođendan. O uzrocima smrti se mnogo spekulisalo, ali do danas kao zvanična verzija ostaje da je Lenka preminula usled tifusne groznice. Za ovu tragediju je Laza Kostić saznao na bračnom putovanju, u Veneciji. Tuga je bila nezamisliva. Otišao je u crkvu Santa Maria della Salute (crkva Gospe od Spasa), dugo se molio dok mu je duša plakala, a istovremeno je počeo da piše stihove, ispostaviće se najlepše ljubavne pesme.

Pesma počinje njegovim obraćanjem Gospi od Spasa, gde on traži oproštaj za grehe:

 Oprosti, majko sveta, oprosti,

 što naših gora požalih bor,

 na kom se, ustuk svakoje zlosti,

 blaženoj tebi podiže dvor;

 prezri, nebesnice, vrelo milosti,

 što ti zemaljski sagreši stvor.

 Kajan ti ljubim prečiste skute,

 Santa Maria della Salute...

 

Nakon pokajanja, Laza Kostić je počeo da pripoveda intimu, od trenutka kada mu je Lenka ušla u život. Taj početak odnosa sa Lenkom za njega je bio istovremeno i sreća i velika bol.

 

 Ona me glednu. U dušu svesnu

 nikad još takav ne sinu gled;

 tim bi, što iz tog pogleda kresnu,

 svih vasiona stopila led,

 sve mi to nudi za čim god čeznu!

 jade pa slade, čemer pa med,

 svu svoju dušu, sve svoje žude,

 – svu večnost za te, divni trenute! –

 Santa Maria della Salute.

 

Dok je stajao pred likom Bogorodice, on je praktično shvatio da uspostavlja vezu sa nebeskim. On dolazi do trenutka kada će san i java postati jedno. Naime, java prelazi u san.

 

 Dođe mi u snu. Ne kad je zove

 silnih mi želja navreli roj,

 ona mi dođe kad njojzi gove

 tajne su sile sluškinje njoj,

 navek su sa njom pojave nove,

 zemnih milina nebeski kroj.

 

U jednom trenutku, može se naslutiti da Laza Kostić sebe krivi za Lenkinu smrt:

 

 Pamet me stegnu, ja srce stisnu,

 utekoh mudro od sreće, lud,

 Utekoh od nje – a ona svisnu!

 

A san je da su Lenka i on, muž i žena. Njegove pesme su njihova deca.

 

 U nas je sve k’o u muža i žene,

 Samo što nije briga i rad

[...]

 A naša deca pesme su moje,

 Tih sastanaka večiti trag

 

Tada je shvatio da priželjkuje smrt, da je se ne plaši, da je to jedini način da bude sa Lenkom, da jedino će smrću doživeti tu beskrajnu ljubav prema njoj.

 

 Iz ništavila u slavu slava,

 Iz beznjenice u raj, u raj!

 U raj, u raj, u njezin zagrljaj!

 Sve će se želje tu da probude,

 dušine žice sve da progude,

 zadivićemo svetske kolute,

 bogove silne, kamoli ljude,

 zvezdama ćemo pomerit’ pute,

 suncima zasut seljenske stude

 da u sve kute zore zarude,

 da od miline dusi polude,

 Santa Maria della Salute.

 

Pesmu Santa Maria della Salute Laza Kostić je napisao 14 godina posle Lenkine smrti, godinu dana dana pre sopstvenog odlaska kod nje u Raj!

Lenka je pre svoje smrti pročitala pesmu „Gospođici L. D.” koju je pesnik poklonio dvorcu Dunđeski. Pesma je stavljena u Lenkin spomenar, drveni kovčeg sa ružama koji je kasnije nestao. Iako su poznati pojedini delovi Lenkinog spomenara, može se reći da je kovčeg sa sobom odneo ne samo spomenar, već i potpunu istinu o nebeskoj ljubavi Lenke Dunđerski i Laze Kostića.

Lenka Dunđerski 2

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: 

Comments