O medijima i govoru mržnje

Submitted by Predrag Babić on 24/10/2014 - 14:26

1 O medijima i govoru mržnje

Događaj od prije deset dana, na stadionu nekad znanom kao „JNA”, bio je sve osim sportskog događaja. Razočarana lica srpskih fudbalera i albansko spasavanje žive glave od huligana koji ulijeću sa tribina bili su samo najava za ono što će uslijediti. Oni, fudbaleri dvije zemlje, sportisti, konkurenti za Evropsko prvenstvo, nisu bili bitni ni jednog trenutka. Ono što je moglo biti njihov trenutak pobjede i slave, oduzeto im je nacionalističkom histerijom iz vazduha i sa tribina. I nije da to nismo viđali i ranije, ali sad je prekardašilo i otišlo u izrazito opasnim pravcima, koliko zahvaljujući samom incidentu, toliko i zahvaljujući euforiji u medijima. Nešto što je počelo kao najava fudbalskog spektakla pretvorilo se u propagandnu mašineriju širenja atmosfere straha.

Nisam imao uvid u to kakva je bila medijska slika pred utakmicu u Prištini ili u Albaniji, ali je u beogradskim medijima očigledno posipan benzin za šibicu koja se pojavila u vidu kvadrokoptera koji je nosio ekspanzionističko albansko znamenje. Prednjačio je, naravno, „Kurir”. Još 2. oktobra, naslov jednog članka je glasio: „HAOS U NAJAVI: 1.500 navijača Albanije dolazi u Beograd”, a bio je propraćen slikom gigantske albanske zastave raširene na tribinama. Nije propuštena ni prilika da se naglasi da bar osam njihovih reprezentativaca vuče korijene iz Prizrena, Uroševca ili Gnjilana. Kako se utakmica približavala, a ulazak albanskim navijačima bio zabranjen, sve više se potencirao njihov dolazak, uz bombastične naslove poput „Provociraju” ili „Ipak dolaze”. Objavljeno je čak i da je Granit Čaka, švajcarski fudbaler albanskog porijekla, okačio na svom profilu na Fejsbuku sliku paljenja srpske zastave, mada se ispostavilo da je Čaka tu bio samo označen od strane drugog korisnika.

Prava erupcija, međutim, uslijedila je nakon prekida utakmice u Beogradu. Tako Predrag Vasiljević u svom komentaru u „Večernjim novostima” kaže kako je „bolesni um” smislio „zloslutnu predstavu”, to jest „demonski pir”, a albanski igrači su na Stefana Mitrovića koji je skinuo dron i prateću zastavu, „kidisali kao hijene”. Ni riječi o šovinističkim pokličima sa tribina koje pozivaju na ubijanje i klanje Šiptara, a nasrtanje huligana sa tribina na albanske fudbalere opisano je kao „koškanje”!

Kad se tako nešto nađe u „Večernjim novostima”, šta tek očekivati od „Kurira”, „Informera” ili „Blica”? Pa, evo, na primer ovo:

2 O medijima i govoru mržnje

Slika govori hiljadu riječi. Nakon ovakve i slične medijske indoktrinacije, stičete utisak da je Albanija izvršila teroristički napad na Srbiju u sklopu projekta „Velika Albanija” koji podržavaju i u kome učestvuju svi Albanci. I naravno da onda dolazi do razbijanja izloga pekara po Somboru i Novom Sadu, ili kamenovanja albanske ambasade u Podgorici. A da se sa druge strane događaju iste ili slične stvari govore vam vijesti o paljenju srpske povratničke kuće na Kosovu, tuči srednjoškolaca u Tuzima ili napadima na pripadnike grčke nacionalne manjine u Đirokastri, na primjer.

Kad već tražim paralele, da se udjene ovdje i jedna tipična – o nacionalnim herojima. Na ulice Tirane, Elbasana, Prištine, Prizrena, Tetova, Ulcinja itd. izašli su mnogobrojni Albanci okićeni nacionalnim obilježjima slaveći kao da je Lorik Cana matirao Vladimira Stojkovića iz slobodnog udarca u sudijskoj nadoknadi za pobjedu u Beogradu od 3:2. Igrači koji su „branili” zastavu koju je skinuo Mitrović, a koja je „jedina zastava koju su imali”, dočekani su kao vaskrsli Skenderbeg. S druge strane, Stefan Mitrović, koji je sam uporno i uzaludno izjavljivao da je skinuo dron samo da bi se utakmica nastavila, u beogradskim medijima je opisan kao srpski heroj. Jer, svaka bitka mora imati svoje Obiliće.

3 O medijima i govoru mržnje

Većina elektronskih i štampanih medija upregnula se u homogenizaciju nacionalnih grupa, tako samo dolivajući ulje na vatru, umjesto da smiruju situaciju. Neosnovane prijetnje terorističkim napadom ili ratom, te korišćenje pogrdnih termina bez poštovanja ikakve novinarske etike i političke korektnosti, samo su doprinijeli evociranju starih strahova i širenju mržnje koje je na kraju dovelo i do napada na imovinu pripadnika albanske nacionalne manjine u Srbiji. Stvari su se otele kontroli i nadajmo se da će se što prije smiriti. Bilo bi itekako značajno da barem na neki način ovi medijski činioci odgovaraju za govor mržnje, ali to, nažalost, teško da će se dogoditi.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: