Top 10 potcijenjenih filmova

Submitted by Punjeni paprikaš on 08/05/2016 - 21:26

Top 10 potcijenjenih filmova

Popularnost koja prati neki film splet je više okolnosti. Brojni su filmovi koji svoju veliku popularnost među publikom mogu objasniti intezivnim marketingom ili igranjem na „sigurno“ sa tematikom koja već određeno vrijeme daje zadovoljavajuće rezultate. S toga je mnoštvo filmova, zahvaljujući sve većem broju društvenih platformi, popularno i mjesecima prije zvaničnog puštanja u promet. Stvaranje hajke čak i godinu dana prije premijere filma postaje sve učestalije, tako da nas i ne iznenađuje što smo toliko dugo gledali Dedpulovo dupe u crvenim helankama ili milion tizer-trejlera za nove Ratove zvijezda. Takođe, vođeni prethodnim iskustvima, znamo da agresivna kampanja ne znači i uspješan film („Gdje je mnogo babica kilava su djeca“ fenomen). Upravo zbog sve većeg napada na čula od strane velikih produkcija i reklamnih kampanja, ne čudi što se veliki broj kvalitetnih filmova provuče ispod radara gledalaca, ne dobijajući tako pažnju koju svojim kvalitetom zaslužuju. Ovo su samo neki od primjera filmova kojima je instant popularnost izmakla.

 

1. Gataka (Gattaca; 1997.)

Genetski inženjering, dizajn čovjeka kojeg samo čista i ogoljena genetika determiniše kao individualca, težnja da se dokaže kako DNK i svi ti adenini, timini, guanini i citozini ne sadrže esenciju čovjeka – samo su neke od premisa ovog sci-fi filma sa kraja prošlog vijeka. Gataka se uhvatila u koštac sa temom koja je bila jedna od najaktuelnijih u tom periodu. Istraživanje genoma, kloniranje i eksperimenti sa DNK bili su na vrhuncu tih godina, a u svima su se budila brojna pitanja o mogućnostima koje bi proizašle iz novih saznanja. Zbog toga još više iznenađuje kako ovakav film nije zaživio među publikom, zarađujući nešto više od trećine od uloženih 30 miliona dolara. Gataka otjelovljuje naučnu fantastiku u najboljem obliku – stavljajući likove u scenario bliske (distopijske) budućnosti i priče koja drži pažnju, ovaj film suptilno ali efikasno postavlja teška egzistencijalna pitanja o smislu kratkotrajnog čovjekovog postojanja, individualnosti potiskivane od strane društvenih normi, kao i moralnih dilema koje se nesumnivo rađaju u ovakvim situacijama.

 

2. Djeca covječanstva (Children of Men; 2006.)

„Djeca čovječanstva“ uvode gledaoca u blisku budućnost i scenario u kome dolazi do potpune neplodnosti – ljudi se više ne mogu razmnožavati. Ova natprirodna kontracepcija je stvorila stanje distopijskog haosa i političku krizu nezapamćenih razmjera. Kada se u toj ludnici nađe jedina trudnica u posljednjih 18 godina, sudbina kompletne civilizacije zavisiće od jednog čovjeka koji će uraditi sve da očuva posljednje dijete čovječanstva. Šta se dešava sa ljudima kada se suoče sa neminovnim istrjebljenjem? Kako ljudska priroda izlazi na kraj sa poimanjem sopstvene krhkosti i nemoći? Ovo su samo neka od pitanja koje film vješto upliće u kompletnu fabulu, odgovarajući na njih paralelno napetoj i uzbudljivoj radnji. „Djeca čovječanstva“ predstavlja jedan krajnje neuobičajen okvir priče, jednostavan i zastrašujuć u isto vrijeme. Radnja je dobro tempirana (sa dugim, neprekinutim scenama koji pospješuju osjećaj užurbanosti i opasnosti), glumačka postava je odlična, kritičari su ga objeručke prihvatili i poruka je efikasno prenijeta gledaocima koji sigurno neće ostati ravnodušni posle ovakvog iskustva. Zbog čega film nije uspio ni da povrati uloženi novac, ostaje misterija.

 

3. Distrikt 9 (District 9, 2009.)

Da ljudska netolerancija prevazilazi i nas same kao vrstu pokazuje ovo ostvarenje iz 2009. godine. Naime, divovska letjelica vanzemaljskog porijekla zaustavlja se iznad Johanezburga. Svjetske vojne organizacije pokusavaju stupiti u kontakt sa njenim putnicima, što im uspijeva tek nakon što provale trup broda i iz njega izvuku stotine hiljada izgladnjelih vanzemaljaca. Dvadeset godina kasnije, na periferiji Johanezburga podugnuto je naselje za ove vanzemaljske izbjeglice koje su prinuđene da žive u najočajnim uslovima. Tenzije koje su se gomilale godinama, strah i neprihvatanje pridošlica, kao i sama ljudska priroda koja ne trpi nepoznato doveli su do toga da svakodnevno izbijaju neredi i protesti. Okosnica priče je vladin radnik koji ima zaduzenje da preseli „škampe“ (pogrdan naziv za vanzemaljce) u novi (ali nikako poboljšani) kompleks 200-tinjak kilometara od grada. Kada slučajno dodje u kontakt za vanzemaljskom DNK, Vikus počinje da se postepeno pretvara od jednog od njih, što će rezultirati potjerom od strane vojske (koja želi da ga iskoristi kao oružje), skrivanjem u prljavim slamovima, sklapanjem prijateljstva sa škampom Kristoferom koji ima plan kako da spasi svoj narod. Distrik 9 je zapanjujuća priča o podjeli koju čovjek stvara, prvenstveno iz straha rođenog zbog neznanja. Ovaj film je metafora za sve one slučajeve u istoriji kada smo podlegli raskolima kojima teži naša priroda, podižući zidove i žičane ograde dok pokušavamo da se odbranimo od sebe samih.

 

4. Kocka (Cube; 1997.)

Ovaj film je za sve one filmofile koji uživaju u napetoj, misterioznoj priči smještenoj u klaustrofobičan ambijent koji dodatno hrani anksioznost, istovremeno vas lišavajući predstave o kraju koji ipak ne donosi olakšanje. Sličnih početaka kao Slagalica strave (Saw), Kocka od starta odaje utisak niskobudžetnog, nezavisnog filma u svoj svojoj privlačnosti. Radnja je smještena u nepoznat kompleks izgrađen od kockastih soba i grupe ljudi zarobljenih u njima. Dok pokušavaju da se prisjete ko su i kako su međusobno povezani, oni besciljno lutaju u potrazi za izlazom, trudeći se (više-manje bezuspiješno) da izbjegnu zamke koje vrebaju u nekim od prostorija. Jedan po jedan, junaci postaju žrtve okrutnog geometrijskog tijela, umirući na veoma bizarne (i nesumnjivo zanimljive) načine. Iako je završena trilogijom, prvi dio je poprimio najviše simpatija, ali njegov istinski šarm nikada u potpunosti nije objelodanjen. Možda će više sreće imati rimejk koji je u prvim fazama razvoja. Ostaje nam da čekamo, i u međuvremenu vježbamo kvantnu mehaniku i rastavljanje prirodnih brojeva na faktore. Možda nam ponovo zatrebaju, da još jednom pronađemo izlaz iz lavirinta.

 

5. Gospodin Niko (Mr. Nobody; 2009.)

Gospodin Niko je priča o vremenu, ljubavi, pravim izborima i onim „manje pravim“, jer apsolutno pogrešni ne postoje. Spajajući različite žanrove i objedinjujući ih u pravom omjeru, ovaj film gledaoca vodi kroz avanturu neočekivanih ishoda nastalih u glavi jednog dječaka suočenog sa donošenjem nemoguće odluke. Upoznajemo Nema, protagonistu sa kojim proživljavamo nekoliko alternativnih verzija njegovog života. Uz njega sagledavamo i učimo o posljedicama koje ostaju iza najmanjih i prividno najbeznačajnijih djela. Gledalac uviđa da jedna rečenica, jedan najkraći pogled ili najsuptiliniji dodir može poljuljati orbitu našeg života i skrenuti ga na putanju koja vodi ka potpuno drugačijem odredištu. Nemo je proživio sve scenarije svog života koji se počinje račvati nakon razvoda roditelja kada biva prinuđen izabrati – ostati sa ocem ili otputovati sa majkom. U svim alternativnim verzijama i paralelnim životima Nemo uviđa svu ljepotu postojanja, sa svim njegovim usponima i padovima. Jedina konstanta (u većoj ili manjoj mjeri) je Ana, čvor koji sjedinjuje sve njegove sudbine i ishodište jedinstvenog životnog toka. Gospodin Niko je podjednako privlačan i fanovima romatičnih i ljubiteljima SF filmova sa komplikovanim vremenskim tokovima, jer smjelo pomiruje naizgled nespojive žanrovske razlike.

 

6. Fontana života (The Fountain; 2006.)

Kao jedan od najpotcjenjenijih filmova sa liste, Fontana života, slično filmu sa prethodne pozicije, spaja različite žanrove i stilove, stvarajući tako neuobičajeno djelo koje se ne uklapa ni u jedan kalup. Sa Hju Džekmenom u glavnoj ulozi (prvobitno dodijeljenoj Bredu Pitu) ovaj film objedinjuje priče iz tri različita vremenska perioda, čiji događaji dijele isti lajtmotiv – potragu za izvorom besmrtnosti. Fontana života je o prolaznosti materijalnog postojanja, o vječnosti duša zarobljenih u tijelo koje trune, o neraskidivoj povezanosti sudbina koje pobjeđuju smrt. Na odličan način je predstavljena ljudska fascinacija i strah od smrti, kao i želja da se ista pobijedi ignorišući činjenicu da bez smrti nema ni života. Dodajte tome i nadasve fantastičnu muziku koju potpisuje saundtrek mag Klint Mansel, i dobićete jedno ostvarenje vrijedno vašeg vremena.

 

7. Sfera (Sphere; 1998.)

Zasnovan na istoimenom romanu, „Sfera“ je bez sumnje jedan od najuzbudljivijih filmova sa kraja prošlog vijeka. Kada se grupa naučnika spusti na dno okeana u potrazi za navodnim vanzemaljskom letjelicom, i ne sumnaju da će u njoj pronaći neobičan entitet – sferu koja pokazuje znakove inteligencije. I zove se Džeri. Naime, Džerijeve moći nadmašuju shvatanja naših naučnika koji će pokušati da proniknu u njegove tajne i njegovu istinsku prirodu. Sfera će se poigravati njihovom percepcijom, izvrćući realnost i stvarajući nemoguće događaje koji su fizička manifestacija posadinih strahova. Uprkos odličnoj glupačkoj postavi (Dastin Hofman, Semjuel L. Džekson i Šeron Stoun) i odličnoj režiji koju potpisuje oskarovac Beri Levinson (Kišni čovjek, 1988.), Sfera nije uspjela ni da povrati uloženih 70 miliona dolara. Možda zbog toga što je puštena u bioskope na petak, 13. februara. Baksuz, nema šta.

 

8. Sunce (Sunshine; 2007.)

Sa sličnom premisom kao i Solar Crisis iz 1990., „Sunce“ se hvata u koštac sa tematikom propasti čovječanstva usljed umiranja najznačajnijeg nam (posle Zemlje) nebeskog tijela. Sunce se primiče kraju svog života, a sa sobom povlači i nas. Međutim, pošto se ne predajemo lako, čovječanstvo je uložilo sve resurse u pokušaj restartovanja Sunca. Nakon neuspiješne misije Ikar I (simboličnog naziva) posljednja nada spasu civilizacije je Ikar II koji sa sobom nosi bombu za ponovno poretanje užarene zvijezde. Film već od prvih trenutaka elegantno izlazi iz okvira standardne naučno-fantastične priče. Dotičući se filozofke tematike koja snažno prožima kompletno ostvarenje, „Sunce“ teži (i uspijeva u tome) da gledaocima dočara izolovanost i usamljenost u suočavanju, kako sa bespućem svemira tako i sa smislom sopstvenog postojanja. Šta se dešava sa psihom osobe na čijim ramenima počiva sudbina i opstanak čovječanstva? Kako se nositi sa krivicom zbog smrti koju smo slučajno izazvali? Zbog čega u sebi nosimo potrebu za vjerom u natprirodno božanstvo? – samo su neka od ključnih pitanja postavljenih gledaocu.  Ovaj film savršeno predstavlja lice i naličje ljudske psihologije, duhovnosti i potrebe za spoznajom nepoznatog, istovremeno držeći pažnju odličnim vizuelnim efektima i radnjom punom nauke i akcije. Upoređivan i sa Kjubrikovom „Odisejom“, zaista iznenađuje njegov komercijalni neupjeh u kome nije uspio da povrati uoženih 40 milona dolara.

 

9. Prajmer (Primer; 2004.)

Ovo je film sa liste koji se može pohvaliti najskromnijim budžetom - nešto preko 7000 dolara. Iako je uspio da zaradi skoro pola miliona, Prajmer i dalje ostaje jedan od najskrivenijih dragulja savremene SF kinematografije. Pričajući priču o dva inženjera koja rade na upotrebi elektromagnetne tehnologije u smanjenu težine predmeta, film postepeno uvlači gledaoca u avanturu prebunu vremenskih paradoksa, zamršenih hronoloških linija, kao i većeg broja paralelnih radnji koje uključuju ista dva glavna lika uhvaćena u klopku putovanja kroz vrijeme. Kada igrom sličaja Ejb i Aron otkiriju put kroz dimeziju vremena, pokušaće da izađu na kraj sa zamršenim obrascima nastalim kao posljedice njihove „vanvremenske“ avanture.   Niskobudžetni efekat dodatno naglašava priču, čineći je uvjerljivijom i opipljivijom, a gledalac će hvatati sebe kako u glavi odmotava klupko fabule zbunjujući se sve više i više. Prajmer provlači i problematiku etike putovanja kroz vrijeme, tehniku za koju očigledno još nismo spremni. Zato sljedeći put, kada se uželite priče koja od vas zahtijeva potpunu pažnju i predanost, pogledajte ovaj film. Nećete požaliti.

 

10. Mjesec (Moon; 2009.)

Mjesec je definitivno jedan od najpotcjenjenijih filmova u posljednjoj deceniji. Razlozi za to su brojni. Kao prvo - priča. Radnja filma je smještena u blisku budućnost u kojoj su ljudi uspjeli pronaći novi izvor energije – helium 3, ali jedini način njegovog dobijanja jeste iz kamenja dobijenog sa Mjeseca. Sem je astronaut-rudar koji tri godine radi monoton posao kopanja mjesečeve rude i vrijeme njegovog povratka se bliži. Međutim, kada iznenada doživi nesreću na radu, budi se na stanici pod strogim nadzorom GERTY-ja, kompjuterizovanog pomoćnika a la HAL 9000 sa istim, monotonim glasom, s tim da umjesto crvenog oka sada imamo žuti smajli koji je još jeziviji. Sem u toku oporavka shvata da GERTY krije nešto od njega, a tajne postaju dublje onda kada glavni junak ode na mjesto nesreće i u pokvarenom roveru pronađe svog dvojnika. Drugi razlog koji ovaj film čini odličnim jeste gluma. Fantastični Sem Rokvel skoro samostalno iznosi film, uz pomog glasa Kevina Spejsija kao GERTY-ja. Maestralno je prikazano psihološko stanje usamljene osobe koja pokušava da preživi uslove okrutne za um. Kao teće, odlično je predstavljeno naličje kloniranja koje u spoju sa kapitalističkim idejama ne može izaći na dobro. Lista razloga zbog kojih je ovaj film obavezan za sve filmofile je duga. Zbog toga ne gubite vrijeme i pravac na Mjesec.

 

Ingvar L

Helly Cherry

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: