Bend: „Freaky Fight For Freedom is the way how to live out of home!”

Submitted by Dragana Danicic on 05/01/2015 - 03:57

Freaky Fight For Freedom

Ovaj bend za sada ima dva albuma i dva spota. Prvi album, pod nazivom The Way How To Live Out of Home, pušten je na free streaming u avgustu 2011. godine. Spot za pesmu Street snimaju ubrzo nakon puštanja albuma. Spot za singl Fameophobia urađen je prošlog leta kao najava za predstojeći album Life Wasn’t Made to be Controlled koji je trenutno pred izdavanjem. Svoj pravac opisuju kao nitro funk, solid but shaky, progressive alternative, koji su fuzija svih pravaca koji su ih kao pojedince definisali u procesu razvoja kao muzičara i kao osoba, odnosno kao overseas muziku, koja ide od teškog heavy-trash-core metala, do funky-fusion jazz-classical momenata. Na prvom albumu se moglo čuti dosta funky-fusion-jazz-rock momenata sa anđeoskim pratećim vokalima i duvačkom sekcijom. Drugi album poseduje malo više „testosterona”, sa žestokom svirkom više u heavy-rock stilu. Oni su energična mašina. Bujica pozitivne energije i kvalitetnih rifova.

Oni su Freaky Fight For Freedom. A mi smo sa Nikolom Simićem popričali povodom predstojećeg KULT festivala koji će se održati 13. 1. u Domu omladine Beograda, a na kome nastupaju.

Usput smo saznali šta to čini ovaj bend jedinstvenim i zanimljivim. Nikola nam je objasnio kako je sve počelo.

„Bend pamti veoma zanimljivo putešestvije tokom poslednjih pet godina koliko deluje i živi. Naime, potpuno spontano se desilo spajanje Peđe, Sime i Laze, jedne martovske noći 2009. godine, i to na džem sešnu na koji smo te večeri poduže čekali. Nismo znali šta ćemo da sviramo, i to nas je krstilo. Svirali smo nešto freaky, slobodno, i borili se da to objedinimo u zvuku koji se dešavao. Posle toga smo napravili probu, i prvu pesmu Train. Odmah sledeće nedelje smo ponovili svoj nastup na džemu, sada već sa spremnom numerom. Govorila je: People, this is a train as fast as plane. It pushes you to be free, so you can do anything. Te noći kada smo predstavili Train – ime se samo stvorilo. Mi smo Frikijevci, i na taj svoj način se borimo za slobodu. Za svakoga je ona nešto drugo, a mi guramo u jednom pravcu – da je svako doživi, oseti i dobije. Nakon toga dolaze i pesme Food, State of freedom, Freaky fight for freedom, a zatim se našem bendu priključuje Šomi i hvata mikrofon. Njegov vajb daje bendu novi volan, i sada veoma opipljivu priču koju smo do tada gradili. Postajemo sve produktivniji, upošljavamo trubača, trombonistu, ženske vokale, perkusije…”

U avgustu 2011. godine izbacuju svoj prvi album The Way How To Live Out Of Home sa deset pesama, a i njih je bilo desetoro. Sve to promoviše Nocturne Magazine u online izdanju, a u decembru iste godine kače svoj prvi spot, za pesmu Street, koji je gledao ljude sa ekrana kroz MTV frame. Ista numera je svirala na radiju u Buenos Ajresu, Glazgovu i na nekim domaćim stanicama.

„Pojavili smo se na nekoliko festivala, kako u takmičarskom tako i u revijalnom izdanju. Neki od njih su On The Road u SKC, Amstel Battle Of The Bands u DOB-u, BARF, Nova Musica Fest, Rok festival u Obrenovcu i Leto u Obrenovcu. Ono što može i te kako da nas inspiriše i ohrabri jesu povremena pisanja koja stižu iz Argentine, Tokija, Perua, Amerike, ali sa i Balkana. Keisuke Baba je na svom Jutjub kanalu postavio kaver bas trake za naš singl Won't Stop!, a isto je potom uradio i Tobehh iz Bosne. Spremili smo drugi album, snimili spot, odradili slikanje, pravimo novi logo i tražimo izdavača. Drugi album je već pogodio ljude u live izdanju na poslednjih nekoliko svirki benda, a iskustvo, i naše i ljudi u publici, neopisivo je. Citiraćemo Irenu: „Ljudi, posle vas ulje ostaje na bini!” Freaky Fight For Freedom je do sada bio i ostao dom, bivao je i biva pokrenut uz pomoć ljudi koji su u njemu aktivno svirali ili trenutno sviraju. Snaga ljudi se u FFFF ogleda kao stub svega što iz njega proističe a svi ljudi koji su u bendu bili ili su trenutno tu treba da znaju da je Freaky uvek uz njih”, priča Nikola.

Pitali smo ih da li i njih prati neka anegdota, koju je gotovo nemoguće nemati ako si „bendaš”. „Opovo, leto 2011; svirali smo revijalni deo Amstel festivala. Svirka prolazi u našem solid stilu, ali se ostatak večeri odvija na kafansko-salaški način. Ceo bend sa bliskim društvom završava u nekoj obližnjoj kafani u nekom dvorištu lokalnog lale ili tako nešto. S jedne strane, sve teče u pravom redu – tamburica i rakijica, dok se s druge strane totalno skriveno sprema oluja zvana – prava kafanska tuča. Boga pitaj čime izazvan, lokalni karatista, kako sam čuo jedan od zajebanijih, penje se na sto i kreće da izvodi svoje karate pokrete i da slaže ljude oko sebe. Nedaleko od njega, kao okidač, u dvorištu kreće hajka većih razmera. Nekako smo uspeli da se kao celina iščupamo iz tog kafanskog ringa, a jedan lokalac reče: „Bešte, ubiće vas!” Poslušno smo ušli u dva automobila, i – put pod točkove, do bezbrižnog Beograda.”

Sve Frikijevce tokom postojanja benda čine: Miloš Pavlović, Nikola Simić, Lazar Ostojić, Predrag Antić, Nebojša Pavlović, Boris Nikolić, Marko Mihailović, Daša Denda, Sonja Denda, Kristina Nedelkoski, Aleksandra Denda, Jelena Živković, Konstantin Sotirovski, Đorđe Antić. I svi oni poručuju isto: Freaky Fight For Freedom is the way how to live out of home.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: