Zvezde, zvezdice i drugi faktori

Submitted by lilo on 19/07/2015 - 10:15

knjiga i televizija

Muzička i druga takmičenja na televizijama privlače veliki broj ljudi. Nudi se instant slava, a rejting komercijalnim televizijama sve više raste.

Petak, subota, nedelja. I opet sve ukrug. Tražimo novo lice. Prepoznatljivo, autentično. Prijavite se, jedan od hiljadu vas biće na televiziji. Na vama je dokle ste spremni da idete da na tim malim ekranima i ostanete.

Kada se 2006. godine prvi put u Srbiji pojavio „Veliki brat” niko nije mogao da očekuje da će nešto manje od deset godina kasnije to biti samo početak onog što se danas promoviše na televiziji. Od farmera do kraljeva, razni su parovi ogovarali sami sebe za koju hiljadu evra više. Onda su na velika vrata ušli neki mali ljudi čija imena znamo po implantima i tehnološkim dostignućima. Retko ko je mogao da pretpostavi da će nešto što bi pročitao u vestima u ogledalu moći da gleda na nekoj tamo veseloj televiziji koja je do pre nekoliko godina puštala crtane filmove i tinejdžerske serije. A onda je rejting počeo da skače.

Do sada besmisleno prikazivanje nepoznatih dobija novi smisao kroz emisije zabavnog karaktera koje okupljaju zvučna imena. Na audiciju za novi „Iks faktor” prijavilo se nekoliko hiljada ljudi. Još dva muzička formata okupila su još više onih željnih instant karijere. A na jednoj sceni našla su se i deca.          

Ako pitate mališane koji sa deset-dvanaest godina stavljaju tešku šminku, uče zahtevnu koreografiju i trude se da im falset bude savršen, verovatno će reći da su tu, na toj sceni, da bi se zabavljali. Brojne američke rijaliti emisije u kojima majke svoju decu koja još nisu izašla iz vrtića šalju na „modne piste” radi ličnog zadovoljstva uglavnom u svetu nailaze na negativne komentare. Onda se pojavljuju i druge emisije u kojma se takođe pojavljuju deca. Opet našminkana, opet pod velikim teretom – zarađujući detinjstvom.

Tanka je granica između pokazivanja i dokazivanja. I kritikom posvećujemo pažnju, a ako i probamo da zatvorimo oči pred informacijama kojima nas zasipaju one će ipak nekako naći put do nas. I do dece koja traže idole na naslovnim stranama. A kada deca izađu iz svog zvona i čuju za Orvela, možda im se i „Trumanov šou” nađe na listi dokumentarnih filmova koji oslikavaju današnju rijaliti stvarnost.

Nakon teškog radnog dana (oni koji imaju tu privilegiju) sedaju u svoje dvosede, uzimaju daljinski, uključuju TV, a sa njim i dugme za kritiku. Hoćemo li početi da se igramo „Velikog brata” i izbacujemo kanale kiča i šunda, ili ćemo dati nekom drugom da se umesto nas pita?  

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: