Da li nas komedije čine srećnim?
Sve veći broj humorističkih serija emitovanih kako na stranim, tako i na domaćim kanalima, upotpunjuje naše slobodno vreme. Mnogi će reći – smeh je najbolji lek. Pa ipak, brojni su slučajevi rastrojenih ličnosti kojima je upravo zanimanje da nas nasmeju.
Zapisi prokletog čoveka (I deo)
Rad na sebi i prihvatanje sopstvenog bića onakvo kakvo jeste...
Dete protiv čoveka
Decu često doživljavamo kao neperceptivna bića, кao osobe u razvoju, što zasigurno i jesu, ali kao one osobe kod kojih još ne postoji pravilna svest o tome šta odrasli govore i koje ne razumeju predmete razgovora svojih roditelja i ukućana. Međutim, tako razumevajući detinji um i pred detetom govoreći stvari o kojima ono još uvek nije potpuno svesno, roditelji dolaze ponekad u nepriliku kada se dete pred komšijom, u prodavnici, ujedno pred nekim ko nije član porodice u najužem smislu reči, ''izlane'' i kaže nešto neumesno.
Na raskršću razuma i osećanja
Izražavanje emocija
Dugo vremena se smatra da je izražavanje emocija primitivno ponašanje, a da je njihova kontrola i neizražavanje "viši" oblik ponašanja, znak kulture ili civilizovanosti. Ovakav stav je zasnovan na pretpostavci da emocije dolaze iz nižeg, životinjskog dela čoveka, a da razum dolazi iz višeg, duhovnog dela, kao i da kod civilizovanih ljudi razum upravlja emocijama, a ne obrnuto.
Dve strane kovanice i nepromenljiva sredina - Rad na sebi: Ljubav kao vetar u leđa
Obostrana ljubav: Prednost i promašaji
Evo šta se sve dešava kada čovek sretno voli i kada mu je uzvraćeno osećanje ljubavi od osobe suprotnog pola (koju voli; -pa hajde da kažemo i ovo: "u koju je zaljubljen"-). Govoriću o pozitivnom, neutralnom i negativnom dejstvu obostrane istinske ljubavi na čoveka i konkretno na njegovo delovanje na samog sebe i druge ljude preko ~Rada na sebi~ pokrenutog snagom volje koja je proistekla iz uzvraćene ljubavi.
Sukob razuma i rutine
Mozak odraslog čoveka može da funkcioniše na više načina. Prvi i pravi način je preko razuma, to je najzdraviji način. Posle toga se u skladu sa realnošću emocije nadodaju na razum, i funkcija postepeno počinje da bude subjektivna. Razum i emocije reaguju u skladu sa realnom, kao i sa subjektivnom stvarnošću.