Salvador Dali - Umetnik bez premca

Submitted by Aleksandar Mili... on 03/04/2016 - 12:53

Dali

Po čemu je Figeras značajan i poznat? Odgovor bih, za početak, mogao da sročim u samo dve reči – Salvador Dali. Ovo je grad gde je 1904. godine rođen najveći španski slikar svih vremena Salvador Domingo Felipe Hasinto Dali i Domeneh (Salvador Domingo Felipe Jacinio Dali i Domenech), znan kao Salvador Dali. Razlog odlaska u ovaj gradić je poseta muzeju koji je posvećen ovom umetniku. Ovde se nalazi jedinstvena, fascinantna i neprocenjiva kolekcija iz Dalijevog života. Upamćen je kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. Pored mnogobrojnih slika, kao najpoznatija je ona pod imenom „Postojanost pamćenja“. Slika, pored svoje neprocenjive umetničke vrednosti, je poznata po tome što je korišćena u igranim i animiranim filmovima.

Dalí Theatre-Museum 2

U Dalijevom muzeju prvo što sam primetio bio je portret ovog umetnika koji je ličio na mozaik. Želeo sam ga slikati, ali je onda usledilo neviđeno iznenađenje i zaprepašćenje. Usmerio sam objektiv svog fotoaparata ka portretu ali se kroz objektiv umesto lika Salvadora Dalija vrlo jasno pojavila slika gole devojke. Dalje, put kroz muzej me je odveo do veoma prostrane prostorije, gde se sa jedne platforme jasno može videti lice žene koje je napravljeno od najrazličitijih predmeta (oči su predstavljale 2 slike, a usta su predstavljena u vidu kauča crvene boje). U muzeju se nalazi pregršt slika iz životnog opusa Salvadora Dalija, ali ih ne vredi opisivati, jer nijedan opis ne bi bio dovoljno dobar. Takva dela treba videti uživo. Pokušavajući u muzeju da bar malo dokučim ko je bio Salvador Dali, nikako nisam mogao da se zadovoljim odgovorom koji je prost, a on glasi slikar.

U potrazi za odgovorom na naizgled prosto pitanje, došao sam do mnogo odgovora. Dali je tokom celog života insistirao na svom „arapskom poreklu“ tvrdeći da je potomak Maura koji su živeli na jugu Španije gotovo 800 godina.

Stariji brat Salvadora Dalija umro je 9 meseci pre njegovog rođenja. Kada je imao 5 godina, njegovi roditelji su ga odveli na grob brata i rekli mu da je on reinkarnacija svog pokojnog brata. Dali je pažnju na sebe skrenuo opisom brata: „Sličili smo kao dve kapi vode, no imali smo različite odraze. On je verovatno bio prva verzija mene, no previše koncipan u potpunosti.“ U šestoj godini Dalijeva želja bila je da bude kuvarica, uporno insistirajući na ženskom rodu imenica. U sedmoj godini hteo je da bude, ni manje, ni više, Napoleon. Vrlo brzo, Dali kreće u školu slikanja. Prvu izložbu, Salvador Dali imao je 1919. godine u pozorištu u Figerasu, koje danas predstavlja njegov muzej. Samo tri godine kasnije, posle ove izložbe Dali upisuje školu lepih umetnosti u Madridu. Upravo ovaj period se smatra presudnim za njegov budući rad. Dominirala je tkz. dadaistička umetnost. On u Madridu postaje deo ove grupe, nešto kasnije vođa iste, kojoj su pripadali Papin Belo, Luis Bunjuel, Federiko Garsija Lorka, Pedro Garfias, Eugenio Montes, Rafael Baradas.

Salvador Dali je imao izuzetno visoko mišljenje o sebi, što je rezultiralo da bude izbačen sa Akademije 1926. Naime, Dali je podstakao studentske demonstracije, protiv osrednjih profesora, kakvi su prema njegovim rečima bili profesori na Akademiji. Ovo se odigralo malo pre poslednjih ispita koje je odbio da polaže jer je smatrao da nijedan profesor nije bio kompetentan da ga ispita. Povukao se u Kodakueš, gde je dokazao svoju umetničku genijalnost slikom „Košara sa hlebom“, koja se smatra vrhuncem Dalijevog realizma. Tada je počeo razvijati sopstveni stil koji se odlikovao mnoštvom seksualnih simbola. Iako su dela, zasnovana na ovoj tematici, bila šokantna, neki bi rekli skandalozna, kritičari su njegov rad prihvatili sa oduševljenjem.

Sarađivao je sa Voltom Diznijem i sa legendarnim režiserom Alfredom Hičkokom na filmu „Začarana“. Sa prijateljem i rediteljem Luisom Bunjuelom ostvario je uspešnu saradnju na avangardnim filmovima „Andaluzijski pas“ i „Zlatno doba“. Posebno je značajan „Andaluzijski pas“, u kome je glumio Dali. Film je podigao mnogo prašine zbog svoje ekstravagantnosti koja se ogledala pre svega u uvodnoj sceni filma. U njoj se vidi kako glumac mladoj devojci reže oko britvom. Ova scena je jedna od najšokantnijih u istoriji kinematografije. Bez obzira na sve, film je ostvario ogroman uspeh kod publike.

Postojanost pamćenja

Najpoznatiju sliku „Postojanost pamćenja“ Dali je naslikao 1931.godine. Često se za ovu sliku koristi naziv Mekani satovi. Prihvaćena interpretacija ovog dela je da satovi negiraju pretpostavku da je vreme fiksno i deteminističko, što potvrđuju i prizori sa slike, kao što su mravi i muva koji izjedaju neke od satova. Ovaj period obeležila je velika uznemirenost nadrealista zbog Dalijevih izuma jer se on počeo smatrati pravim nadrealistom, a nadrealizam je počeo izjednačavati sa sobom, što je potvrdio izjavom: „Nadrealizam se već sada izjednačava sa Dalijem. Za sve se govori da je dalijevsko...mekoća, ukrasi koji se rasipaju, lepljivost, biološka razgradnja i truljenje, mistična svetlost koju je u slikarstvu otkrio La Nain – isto je dalijevska. Pariški hleb više nije pariški. Bio je to moj hleb, Dalijev hleb, Salvadorov hleb.“ Nedugo po davanju ove izjave, on biva isključen iz nadrealističke grupe. Na ovakav razvoj događaja Dali je imao šokantan odgovor: „Ja sam nadrealizam!“

Dalí Theatre-Museum 1

Polovinom 20. veka, Dali je svoja dela izrađivao pomoću metode prskanja tinte na prazan papir, a istovremeno je postao jedan od prvih slikara koji je holografiju koristio u svrhu umetnosti. Njegove slike sa optičkim iluzijama i danas izazivaju ogromnu pažnju. Najbolji primer iluzije je slika „Gala razmišlja o Sredozemnom moru, koje, 20 metara ispod površine, postaje portret Abrahama Linkolna.“ Gledajući ovu sliku sa razdaljine od 18 metara zaista se stiče utisak da se radi o portretu Linkolna.

Pored očiglednih slikarskih sposobnosti, Dali je bio izuzetan dizajner kojim se počeo baviti u drugoj polovini šezdesetih godina. Napravio je reklamni program za Pesmu Evrovizije koja je 1969. godine održana u Madridu. Napravio je i veliku metalnu skulpturu koja se nalazila na bini tokom održavanja Evrovizije. Mora se napomenuti da je Dali bio i pisac. Napisao je nekoliko dela, među kojim se ističu Tajni život Salvadora Dalija (1942), Skrivena lica (1943), Dnevnik genija (pisan u periodu od 1952-1963).

Salvador Dali je, bez ikakve sumnje, smatran vrlo maštovitim umetnikom, ali mu se često zameralo da je imao potrebu da čini bizarne stvari kako bi svu pažnju okruženja usmerio na sebe. Dali je, recimo, svoje rođenje opisao na neverovatan način : „Neka sva zvona zvone! Neka radom izmučeni seljaci na trenutak isprave svoje ukočene vilice i anonimna leđa, pognuta do zemlje poput maslinovog stabla, izobličenog udarima tramontane, i neka svoj izbrazdan dubokim borama punim zemlje odmore na dlanu žuljevite ruke, držeći se ponosno i duboko zamišljenim u tom prolaznom trenutku odmora. Pogledajte! Upravo se rodio Salvador Dali!“ O bizarnosti velikog umetnika govori i činjenica da je o sebi govorio u trećem licu tokom jednog intervjua, kada je preplašenom voditelju rekao: „Dali je besmrtan i neće umreti“.

Nalazim se ispred muzeja pokušavajući da bar delimično shvatim Dalija, ili bar delić onoga što je on činio. Prelazim ulicu, zastajem i okrećem glavu ka ovom fascinantnom zdanju i pogled mi se zaustavlja na krovu gde se mogu videti jaja koja su za Salvadora Dalija predstavljala simbol nade i ljubavi. Pažljivo sam odmerio svaki deo zgrade, očekujući da me možda i sam Dali pozdravi, ali naravno to se nije desilo.  Salvador Dali je preminuo 1989. godine u rodnom Figerasu.

Prisećajući se boravka u muzeju 2009. godine i svega što sam o Daliju saznao u godinama koje su usledile (što sam delimično prezentovao u ovoj priči), dodao bih: „Ako se ponašaš kao genije, bićeš genije!“. Dali je to svakako bio!

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: