Mešano

I don't give a damn!!!

Submitted by Andrijana3 on 18/10/2013 - 11:30

1 - I don't give a damn!!!

Da Veljko nije imao nestašnog i problematičnog sina i da nije pomoć tražio od Dolanca… Da sin nije prešao trnovit put od sitnog dzeparoša i otimača ženskih tašni, preko bekstva u Evropu gde će okušati svoju „lopovsku sreću”, pa sve  do ozbiljnog kriminalca, ratnog i poratnog profitera… Da nije bilo ratnih razaranja, kuće bi se palile same… Ljudi bi sami sebe slali u zarobljeništvo… Da nije Arkanovih tigrova, ne bismo danas znali ko je najveća Srbenda… Da se Svetlana Veličković, daleko bilo, nije zaljubila u jednog običnog poslastičara iz Beograda… Da Ceca nije „Srpska majka”, s kim bi cela „Marakana” pevala refrene? Da „Obilić” nije poklanjao bez doplate i kamate igrače, a punio džepove srpskoj majci kad su stegle sankcije… Da Anastasija ne liči na majku, a Veljko na oca… Da se ne školuju na Kipru, ali i da  im često „hvali” Beograd… Možda bi sada mladost Srbije mogla mirno da spava. Kažem, možda. I don’t give a damn!!!

Čokoladna revolucija!

Submitted by Branka K. on 10/10/2013 - 19:13

 cokoladni neredi

Možda ste ovih dana na internetu primjetili sjajnu zamisao Mostaraca. Čokolada, ne samo kao sjajni pokretač pozitivnog raspoloženja, već čokolada kao simbol mira, pomirenja, vjere u svjetliju budućnost, simbol druženja i širenja pozitivne energije. Mostarsko udruženje PLUS drugi put zaredom organizuje Čokoladne nerede”.

Filmovi iz autobusa

Submitted by Čedomir Vučinić on 07/10/2013 - 14:24

autobus

Koliko god to bilo teško, pokušajte da na trenutak zaboravite da vas nervira to što je napolju oktobar, to što kiša ne prestaje da pada, kao i to što morate da oblačite jakne i kapute. Zamislite da je ponovo leto, i da se nervirate zbog toga što je pretoplo i zbog toga što niste, uprkos tome što ste to tako čvrsto rešili prethodnog leta, doveli formu na željeni nivo. Jeste li?

Neprilagođeni

Submitted by Ana Mladenović on 05/10/2013 - 13:48

2 - Neprilagođeni

Često se govori da papir trpi sve – i to je tačno. Vekovima ljudi pišu: o sebi, svojim osećanjima, doživljajima, izmišljaju neke nove situacije, stvaraju junake koje potom smeštaju u određenu sredinu, kojima su stavljene nekakve prepreke – koji žive u svom literarnom svetu jednako onako kao što mi živimo u ovom našem, „stvarnom”. Možda pisci izmišljaju specifične junake, kojima, potom, daju imena i, možda, izmišljaju i mesta i događaje u kojima oni učestvuju; ali je jedno sigurno – sve to nastaje iz iskustva, ovakvog ili onakvog.

Kako nazivati stvari pravim imenom?

Submitted by zastavnik Džemo on 04/10/2013 - 12:13

1 - Kako nazivati stvari pravim imenom?

Čitao sam skoro jedan članak u novinama. Ideja je da se stavi u prvi plan američka nedoslednost, prije svega moralna, a zatim i zakonska. Ukratko, navodi se njihovo nepridržavanje principa komandne odgovornosti, i traženje izuzeća sa svoje zločine. To je opštepoznata stvar, za iole upućene, ali je teško to dovoljno istaći, naročito u današnjem unipolarnom sistemu (zapadnih vrijednosti) koji je, srećom, na izdisaju. Ipak, istakao bih nešto drugo.

Pages

Subscribe to RSS - Mešano