Mešano

Barselona: Antonio Gaudi i Sagrada Familia

Submitted by Aleksandar Mili... on 16/03/2015 - 16:27

1 Sagrada Familia

Lepa i elegantno odevena gospođa se zaustavi, zavuče ruku u tašnu, izvuče malo sitniša i pruži ga starcu. Zapušten, u preširokom odelu i u suknenim papučama – lica izbrazdanog borama, kose sede i kratke a ipak zamršene, brade duge i neuredne – starac se nasmeši. I sporim pokretom, spusti milostinju u sandučić za dobrovoljne priloge za izgradnju katedrale Sagrada Familia (Sveta Porodica). Ovo je istinit događaj, jedna od retkih anegdota iz veoma mirnog života Antonija Gaudija, provedenog među zidovima jednog grada – Barselone.

Jagodinska pivara od 1944. do 1982.

Submitted by Владимир Орбовић on 09/03/2015 - 16:43

jagodinsko

Posle oslobođenja Jagodine 17. oktobra 1944. godine nove vlasti su počela procenu stanja i preuzimanje jagodinskih preduzeća. Parna pivara je došla pod upravu Okružnog Narodnog odbora Moravskog okruga u Jagodini, dok je Ivan Kotnik postao delegat Uprave narodnih odbora. Sproveden popis (lična karta) preduzeća Parna pivara na dan 16. maja 1945. godine. Konstantovano je da fabrika ima sedište u ulici Staljinovoj 105 sa brojem telefona 13, i da ima postrojenja za izradu raznih proizvoda (fabrike piva sa ledarom, fabrike slada, fabrika kvasca sa ledarom, fabrika špirita i sirovog glicerina, električna centrala za sopstvene potrebe).

Dragomir Bojanić Gidra: Čovek iz naroda

Submitted by Aleksandar Mili... on 06/03/2015 - 15:52

Drvo se oslanja na drvo, vo na vola, a čovek na čoveka.

Rođen je 1933. godine u Kragujevcu. Voleli su ga svi sa prostora bivše Jugoslavije. Bio je glumac vedrog duha, spreman da svakom pomogne. Replike koje je izgovarao u mnogobrojnim filmskim ostvarenjima poprimile su neslućene razmere i one govore da je i danas sa nama. Dragomir Bojanić Gidra.

Srbija je zemlja gde čovek može umreti pred očima drugih jer mu niko neće pomoći!

Submitted by Aleksandar Mili... on 02/03/2015 - 20:01

1 beskucnici

Ne plašim se ja ljudi, već onog neljudskog u njima.

 Nikola Simić

Gotovo da ne prođe dan a da se ne susretnemo sa tragičnom sudbinom nekog čoveka. Ne prođe dan da na ulicama ne vidimo strašnu sudbinu ljudi. Ipak, najjači utisak su oni „drugi” koji sklanjaju pogled od onih koji mole za neki dinar samo da bi preživeli, kupili koricu hleba.

Pages

Subscribe to RSS - Mešano