Predstavljamo: Catrin Noise

Submitted by Predrag Babić on 03/07/2014 - 14:15

Predstavljamo: Catrin Noise

O banjalučkoj muzičkoj sceni ne zna se mnogo izvan same Banjaluke. Nekoliko bendova, takoreći u povoju, na čelu sa Sopotom, pokušava da pronađe svoje mjesto pod suncem. Ipak, upravo iz najvećeg grada Republike Srpske dolazi nešto što je zaista drugačije od svega što se nudi na regionalnoj muzičkoj sceni – Catrin Noise. Iza sebe već ima jedan album (Out, 2011) a ove godine je izašao i novi singl – Remember. Prve recenzije su opisale muziku Catrin Noise kao „elektronski trip-hop s elegantnim ženskim vokalom koji uopšte ne djeluje kao da dolazi s ovih balkanskih područja”. Sve ovo su odlični povodi za razgovor sa Dijanom Gajić, dušom, srcem i glasom grupe Catrin Noise.

 

Prije svega, otkud trip-hop?

Kada sam počela da razvijam svoj muzički ukus, prepoznala sam trip-hop kao svoj „filing”. Volim Portishead, Massive Attack, PJ Harvey, Zero 7, i vidim ih kao svoje uzore. Trip-hop mi prirodno odgovara i inspiriše me. Druga stvar je to da moj vokal naprosto vuče ka sporom tempu. A, na kraju krajeva, i težila sam nečemu drugačijem, težim akordima koji daju pjesmi mračniju atmosferu.

 

Negdje se Catrin Noise navodi kao bend, a negdje si Catrin Noise samo ti. Šta je od toga tačno?

U početku sam imala bend, ali poslije dužeg vremena smo shvatili da imamo različita gledanja na muziku i zaključila sam da je najbolje da se ne oslanjam na grupu, već da vidim šta mogu da uradim samostalno, iz svoje sobe. Otuda i ovaj singl i vjerovatno sve što budem radila u narednom periodu. Za dobar bend treba da se poklope kockice, i ja ne žurim. Prepuštam to budućnosti. Ako se sve složi, zašto da ne.

 

Svoj najnoviji singl REMEMBER izdala si preko netlabela Fwonk* iz Velike Britanije. Kako si došla do saradnje sa Britancima?

Netlabel nije isto što i standardna izdavačka kuća, oni su neprofitni i sve što žele je da pruže priliku neafirmisanim, a talentovanim izvođačima. Stupila sam u kontakt sa njima preko grupe na soundcloudu i sve je išlo brzo. Pošto im je praksa da izdaju singl i remiks singla, odmah su našli i ko će da uradi remiks (3dtorus iz Njemačke). Meni se sve to jako dopalo, čitav taj koncept. I sve je bilo gotovo za dan-dva.

Banjalučkim medijima je to bilo veoma zanimljivo. Dakle, ne toliko sam singl, već činjenica da je realizovan u inostranstvu. A pošto sam htjela da se i kod nas čuje za singl, to je ispalo kao odlična reklama.

 

Jedna od tvojih pjesama se zove DECONSTRUCTED. Može li se jednom pjesmom dekonstruisati društvo ili sistem?

Deconstructed je u stvari pjesma u kojoj sam ja htjela da dekonstruišem samu sebe. Bio je to jedan zanimljiv pokušaj. Čovjek ima tako puno naslaga i teško može da spozna samog sebe. Ali na tome uvijek treba raditi.

 

Primjetno je da su ti sve pjesme na engleskom jeziku. Zašto nemaš nijednu na srpskom?

Stvar je u tome da ja ne mogu da zamislim trip-hop na srpskom. Jednostavno sam odrasla uz muziku na engleskom jeziku i to je osnovni razlog što ne pišem na srpskom. Nije da nisam svjesna da se ovdje uspjeh postiže na svom jeziku, to je logično. Ubjeđivali su me da prevedem tekstove i objavim na srpskom, ali u tom slučaju meni to ne bi više bilo to.

 

Zašto muzička scena u Banjaluci, pa i u cijeloj Republici Srpskoj, nije razvijenija i uticajnija? Publike očigledno ima, jer su koncerti Dubioze Kolektiv, Sarsa ili Elementala i te kako posjećeni, njihove poruke se primaju, itd. Svi oni, međutim, dolaze ili iz drugih dijelova BiH ili iz okruženja.

Glavni problem muzičara u Banjaluci i RS je, po mom mišljenju, nerazvijena muzička infrastruktura. Naši izvođači imaju lošiju startnu poziciju od izvođača iz okruženja. Beograd, Zagreb i Sarajevo su gradovi koji imaju tradiciju rada sa muzičarima, iskustvo, moćnu produkciju, a sve to Banjaluci nedostaje.

 

U najavi za singl REMEMBER kažeš da je to „društveno angažovana pjesma inspirisana realnošću osiromašene zemlje i nesigurne budućnosti; potraga za nadom, pobunom, akcijom, koja se nerijetko završava povratkom u sigurnost duboko ličnog i intimnog”. Može li se u muzici danas uopšte pobjeći od društvene angažovanosti? Ima li šta više da se kaže pokraj svih bendova i izvođača koji su, što bi rekao Mario Knezović iz Zostera, „osviješćeni”?

Kad je nastala pjesma Remember nije se moglo pobjeći od društvene angažovanosti. Mislim da je za umjetnika/umjetnicu nemoguće da ne bude pod utiskom konteksta. Meni je neshvatljivo da neki ljudi ne gledaju dalje od tri kilometra od sebe, da ne primjećuju da je okolo sve potopljeno i uništeno.

https://w.soundcloud.com/player/?url=https%3A//api.soundcloud.com/tracks/138259873&auto_play=false&hide_related=false&show_comments=true&show_user=true&show_reposts=false&visual=true

Osjećam se obaveznom da razmišljam o društvenim pitanjima, jer mislim da se kroz dijeljenje problema može doći do rješenja, a umjetnost tu može da bude odličan premosnik. Neka bar petnaest ljudi posluša, razmisliće.

 

Ova godina će svakako ostati upamćena po strahovitim poplavama koje su zadesile naš region. Kako si ti sve to doživjela?

Moja prva reakcija na poplave bio je šok. Kad me je taj prvi šok prošao, počela sam da razmišljam o posljedicama. A one će biti strašne. Toliki oštećeni ili potpuno uništeni domovi, krah proizvodnje, unesrećeni ljudi... Sve to će nas pratiti i u narednim godinama. Osjećala sam veliku potrebu da pomognem, kao i mnogi drugi.

Međutim, politika je prebrzo sve to uzela pod svoje. Pitam se do koje granice se ide? Nije mi jasno šta treba da se desi pa da se prevaziđu političke radnje. Nisu se snašle ni RS, ni Federacija, ni BiH; svi su podbacili, sve institucije. Njihova nesposobnost će, bojim se, ostaviti još gore posljedice. Jedina vjera koja mi je preostala jeste vjera u ljude, jer se jedino običan čovjek dokazao u ovim nevoljama.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: