Draga Šonda,
Vidiš, za mene je odnos sa omiljenom serijom kao veza, i ako imaš sreće, naići ćeš na jednu koja će vrijediti toliko da potraje godinama. Ali, problem sa dugim vezama je što one ponekad zapadnu u rutinu, a da nijedna strana to ne primijeti, ili samo ne želi priznati. Čak iako nakon nekog vremena vidiš da gubi svoj sjaj, žao ti je da je napustiš, jer je početak bio savršen i vezao si se. Iz sedmice u sedmicu se nadaš da će biti bolje, a vidiš da se grca da opstane. Kako okrenuti leđa svemu što ste prošli zajedno, svim tim zapletima?
Ja sam u devetogodišnjoj vezi sa Uvodom u anatomiju. Sjećam se davne 2005. godine kada je počela prva sezona. Bio je to savršen spoj autentičnih slučajeva, koji se nisu odugovlačili i išli van svake realnosti, te komičnih pauza prepunih doskočica, svađa i brzinskog seksa u „on call rooms” ili van njih. Patetika je bila na minimumu, ali daleko od toga da vječiti romantici nisu mogli pronaći mjesto za sebe. Ženska populacija, posebno, nije mogla da se požali na kasting odluke. Sve u svemu, savršen recept za privlačenje publike sa različitim interesima i potrebama.
Polako se vežeš, a ni ne primijetiš. Shvatiš da te ovaj ili onaj lik najviše nasmijava, u drugom se pronalažiš, trećeg(čitaj: McDreamy) bi voljela odvući sa ekrana i u svoju sobu...
Par godina sve je išlo glatko. Likovi su dolazili i odlazili, uz relativno razumna objašnjenja. Priča se zahuktavala i stvari su postajale ozbiljnije, ali sve se činilo da ide normalnim tokom. Jedva sam čekala tih 45 minuta kada sam se isključivala iz realnosti i ulazila u Seattle Grace bolnicu.
Niko ne razmišlja o kraju dok je lijepo. Ipak, kako vrijeme prolazi, a scenaristi (vjerujem da i sama znaš) nisu nepresušni izvori inspiracije (iako bi trebalo da budu!), i stvari počinju da koče. Likovi napuštaju seriju na sve apsurdnije načine (može li gore od pada aviona na pustom ostrvu, u stilu Gilligan's Island?), veze se recikliraju, a novi likovi jednostavno nemaju svježinu, ni privlačnost starih. Ne samo to, oni su kao nova djeca u razredu; slatki su i simpatični, ali situacija je neugodna, jer smo na staru ekipu već navikli. Nemoj me shvatiti pogrešno, ne kažem da je više ne volim, niti da je sad negledljiva. Ne, ja i dalje redovito petkom tragam internetom za novom epizodom, ali to više nije to. Sjećaš se nagrada, sjećaš se hvalospjeva? Sada kao da ste nestali sa mape kod svih, osim u očima vjernih obožavatelja.
Ono što je presudilo da napišem ovo pismo je odluka Sandre Oh da napusti seriju. Ne možes pustiti Mereditinu osobu, najciničnijeg, i jednog od naboljih likova koje si stvorila da ode, te očekivati da ono što ostane, zapravo i opstane. Ja sam spremna da ih pustim, ako si i ti. Naglo skini hanzaplast i zaustavi agoniju koja nam predstoji. Da ne završimo i mi kao Dekster. Daj nam dostojanstven kraj.
Mnogo pozdrava,
Vjerni fan
