Nelson Mandela - Čovek koji je srušio aparthejd

Submitted by Aleksandar Mili... on 04/01/2014 - 13:33

1 Nelson Mandela

„Želimo mir, ali nismo pacifisti. Mi smo svi militantni, svi radikalni. I to je suština Afričkog nacionalnog kongresa (ANK), oslobodilačkog pokreta koji se bori za slobodu svih naših ljudi. Ne postoji dilema: oružana borba ili pregovori? Oružanom borbom naterali smo režim aparthejda za pregovarački sto.”

April 1993. godine, Nelson Rolihlahla Mandela

Borac za ljudska prava, život je posvetio borbi protiv aparthejda, prvi crni predsednik Južnoafričke Republike izabran na prvim demokratskim izborima u svojoj zemlji. Krasila ga je pragmatičnost, harizmatičnost, vizija Južne Afrike u kojoj će crnci i belci biti jednaki, i koji će moći da žive jedni pored drugih. Proveo je 27. godina u zatvoru, kao zatočenik režimskog aparthejda. Dobitnik Nobelove nagrade za Mir 1993. i nagrade Saharov 1998. godine. Sve ovo u samo dve reči: Nelson Mandela.

Nelson Mandela je preminuo 5. decembra 2013. u 95. godini života. Ceo život, Mandela je posvetio borbi protiv aparthejda, sistema rasne segregacije, koji je stupio na snagu 1948. posle pobede burske Nacionalističke stranke na izborima. Aparthejd je tada postao zvanična državna politika Južne Afrike, što je za Mandelu bilo neprihvatljivo.

Rođen je u julu 1918. u provinciji Transkej na jugoistoku JAR-a. On je od svog oca Gadle nasledio samo ime Rolihlahla. Na jeziku njihovog plemena Hosa znači „buntovnik” što Mandela, život će pokazati, jeste bio. Ime Nelson dobio je u osnovnoj školi metodističke crkve u koju ga je poslala majka. Odrastao je u selu Kunu u Istočnom Kejpu. Kao student, 1943. godine postao je član ANK (Аfričkog nacionalnog kongresa). Godinu dana kasnije, kao prvi crni student na prestižnom Vitvatersrand Univerzitetu je izabran u Izvršni komitet podmlatka ANK.

Masakr u Šarpevilu marta 1960. godine, kada su snage bezbednosti režima ubile 69 civila u pobuni protiv „propusnica za crnce“, bio je kap koja je prelila čašu. Mandela je oformio oružano krilo ANK, pod imenom „Koplje nacije” sa ciljem da se žestokom oružanom pobunom i sabotažama sruši Aparthejd u Južnoj Africi. Ipak, pre nego što je ta borba uzela maha, avgusta 1962. godine Nelson Mandela biva uhapšen i optužen za nasilno rušenje režima. Na sramotnom suđenju Rivonija u Pretoriji, Mandela je 12. juna 1964. godine osuđen na doživotnu robiju. Govorio je tokom suđenja: „Tokom celog svog života posvetio sam se borbi afričkog naroda. Borio sam se protiv dominacije belaca kao i protiv dominacije crnaca. Sa ljubavlju sam gajio ideal demokratskog i slobodnog društva u kom svi ljudi žive zajedno u slozi i sa jednakim mogućnostima. To je ideal koji ću nadam se doživeti i postići. Ali ako bude potrebno, to je ideal za koji sam spreman da umrem”. Proveo je 27 godina u zatvoru, od toga 18 u „afričkom Alkatrazu” na ostrvu Robin kod Kejptauna.

Njegovo zatočeništvo je bilo simbol za borbu protiv aparthejda, pa ga je vlada Južne Afrike pod pritiskom pustila na slobodu 11. februara 1990. godine. Mandela je odmah po izlasku iz zatvora sa tadašnjim predsednikom Južne Afrike Frederikom De Klerkom započeo pregovore oko okončanja aparthejda i prenosa vlasti na crnačku većinu. Za ove napore, obojica su dobili Nobelovu nagradu za mir 1993. Dva meseca po izlasku iz zatvora odžao je veličanstven govor na stadionu Vembli u Londonu.

Afrički nacionalni kongres (ANK), Nelsona Mandele, je pobedio na prvim demokratskim izborima u Južnoafričkoj Republici. On je 10. maja 1994. godine, na istorijskoj inauguraciji u Pretoriji imenovan za prvog crnog demokratski izabranog predsednika JAR-a. Funkciju predsednika koju će obavljati 5. godina započeo je rečima ispred Junion bildinga: „Dajemo zavet da ćemo izgraditi društvo u kojem će svi Južnoafrikanci, i crnci i belci, moći da hodaju uspravno, bez ikakvog straha u svojim srcima, sigurni u svoje neotuđivo pravo na dostojanstvo – naciju poput duge koja je u miru sa sobom i sa svetom”.

Nelson Mandela ostaće upamćen i kao najveći protivnik NATO bombardovanja Jugoslavije, intervencije u Iraku, bliski prijatelj Moamera el Gadafija i kao čovek koji je sopstvenom odlukom otišao sa mesta predsednika Južne Afrike. Do 2008. godine bio je na zvaničnoj američkoj „listi za praćenje terorista”! Ostaće upamćeno njegovo poslednje pojavljivanje u javnosti na otvaranju Svetskog prvenstva u Južnoj Africi 2010. godine, kada je pozdravio prepun stadion Soker Siti u Johanesburgu. Ovacije koje je tada dobio Mandela zadivile su ceo svet.

Nelson Mandela је sahranjen 15. decembra 2013. godine, uz sve državne počasti.

„Kada sam hodao prema vratima koja će me odvesti na slobodu, znao sam da mržnju i ogorčenost moram ostaviti iza sebe, jer bih inače i dalje bio u zatvoru. Naučio sam da hrabrost nije odsustvo straha, već pobeda nad njim. Nije hrabar onaj ko ne oseća strah, već onaj ko ga nadvlada. Ako želiš mir sa svojim neprijateljem, moraš sarađivati sa svojim neprijateljem. Onda on postane tvoj partner. Niko se ne rodi mrzeći druge zbog njihove boje kože, njihovog porekla ili njihove religije. Ljudi nauče da mrze, a ako mogu naučiti da mrze, onda mogu naučiti i da vole, jer je ljubav mnogo prirodnija ljudskom srcu od mržnje. Prezirem rasizam jer ga smatram varvarstvom, bilo da dolazi od crnog ili belog čoveka.”

Nelson Mandela

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: