Koliko smo iskreni?

Submitted by Ana Mladenović on 19/09/2013 - 13:52

1 - Koliko smo iskreni?

Mi, ljudi, mnogo lažemo. Dnevno izgovorimo toliko laži, najčešće sitnih i beznačajnih, kojih i nismo svesni i ne tretiramo ih kao nekakav prestup. Ali najviše od svega volimo da lažemo sebe i o sebi. Toliko smo vešti u skrivanju svojih mana i prestupa da ni sami ne znamo koliko smo „zgrešili”. Po nekom mom shvatanju, to je sve deo urođenog čovekovog odbrambenog sistema – jer da iskreno priznajemo svaku svoju krivicu, da ne pokušavamo da nađemo neko „zato” na svako „zašto” koje počinimo, verovatno ne bismo hodali Zemljom. U našoj je prirodi da ulepšavamo sebe i svoje postupke.

2 - Koliko smo iskreni?

Kako rastemo i sazrevamo, naše laži sve više uzimaju maha. Nije to samo do nas kao pojedinaca, problem je i u sistemu. Normalno je da ćemo se opravdati što smo nekoga „preveslali” jer tako ne bismo uspeli da ostvarimo ono što smo naumili, ili, u krajnjoj meri, ono što nam je potrebno da pristojno živimo. Mislimo: Pa šta? Jedna budala manje, da nisam ja onda bi neko drugi, sve se svodi na princip jačega – princip preživljavanja. Uveravamo sebe da smo izašli iz džungle: obukli smo odela, lepše pričamo, naše su igre prefinjenije. Ali ne shvatamo da smo otišli u jednu drugu džunglu: onu sa neboderima, novčanicama i kompjuterima. I tu je princip jednak: ko će koga, ko će pre, ko će bolje... I nije čudo da nam se tako „gresi” gomilaju. A ko će da ih računa? Mi sigurno nećemo. Sve će to doći na svoje „tamo gore” ili neće doći, a u tom slučaju je svejedno.

Svi smo mi veliki moralisti. A moral šta je, malo će ko znati da odgovori. Pa morala skoro da i nema! Sve smo bliži sofističkom shvatanju morala kao relativne kategorije, a i idemo ka tome da prosto zgrabimo Protagorine reči po kojima on kao objektivna kategorija ne postoji i da svaki čovek ima sopstveni moral, i još važnije – da na to ima prava.

3 - Koliko smo iskreni?

Šta bi se desilo kada bi svaka naša greška stajala napisana na nama, privezana za nas, kao nesumnjiv dokument našeg sagrešenja, udaljavanja od moralnih principa i dobrohotnosti? Tom tematikom se, delimično, bavi knjiga Natanijela Hotorna Skerletno slovo. U njoj je opisana puritanska Amerika i posledice sagrešenja u puritanskom društvu. Glavni lik, Jestira Prin, posle muževljevog višegodišnjeg odsudstva ostaje trudna i nama se ona prikazuje na stubu strama, kako kleči, pred svojim sugrađanima koji će je odbaciti. Ona mora da nosi na svojoj odeći platno, a na njemu izvezeno skerletno slovo „A” (adultery), koje označava prirodu njenog sagrešenja. Na suprotnoj strani stoji sveštenik Dimsdel, koji prisustvuje njenom suđenju i koji čak i istupa i govori o njenom prestupu. Tokom knjige saznajemo da je upravo on taj sa kojim je Jestira Prin ostala trudna. Ona lako podnosi svoj greh: uzdignute glave nosi skerletno slovo na grudima, trpi poniženje i odbacivanje od strane svojih sugrađana. Ona je izopštena iz okruženja u kojem živi i trudi se da dobrim delima okaje svoj greh. Sa druge strane, Dimsdel, podjednako kriv kao i Jestira, nema taj problem: ljudi ne znaju za njegovu krivicu i smatraju ga za pobožnog čoveka. Međutim, koliko je Jestira jaka u podnošenju posledica svoje sramote, toliko Dimsdela muči skriveni greh koji je počinio, te će i od posledica griže savesti, na kraju, umreti.

4 - Koliko smo iskreni?

I pitam se: da li je teže živeti, naizled, poštenim životom u sebi skrivajući tajnu koja muči ili dostojanstveno snositi posledice svojih radnji? I jedno i drugo imaju svoje mane i svoje prednosti: sa jedne strane osuda od ljudi, ali je tu i momenat onoga što se u narodu govori da ko priznaje, pola mu se prašta; sa druge strane je miran, „svetački” život, ali i krivica koja čoveka jede iznutra.

Šta bi bilo kada bi svi svoje pogreške nosili vidljive na grudima? Da li bi bilo lakše ili teže? Koliko bismo mesta imali da ih sve zakačimo? Ali to se nikad neće desiti, čak i kad bismo hteli, ne bismo podneli težinu skrivenog i neizgovorenog, manje bismo voleli sebe, a samoljublje je nit koja je duboko utkana u nas. Zato, izgledajmo dobri, iako to, možda, nismo!

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: