Dete protiv čoveka

Submitted by Ana Mladenović on 08/08/2013 - 20:09

Dete protiv čoveka 3 Decu često doživljavamo kao neperceptivna bića, кao osobe u razvoju, što zasigurno i jesu, ali kao one osobe kod kojih još ne postoji pravilna svest o tome šta odrasli govore i koje ne razumeju predmete razgovora svojih roditelja i ukućana. Međutim, tako razumevajući detinji um i pred detetom govoreći stvari o kojima ono još uvek nije potpuno svesno, roditelji dolaze ponekad u nepriliku kada se dete pred komšijom, u prodavnici, ujedno pred nekim ko nije član porodice u najužem smislu reči, ''izlane'' i kaže nešto neumesno.

Deca nemaju predstavu o ''kodeksu'' kojim se vode odrasli ljudi – da se u svakodnevnom opštenju sa ljudima o nekim stvarima ne govori, da nešto odraslima ''podrazumevano'' ne važi i za dete. Dete ne živi pod stegama i uzusima pristojnosti koje podrazumeva svet odraslog čoveka i ono je u tom smislu slobodno – za njega ne postoji nešto što ne bi trebalo reći, ono ne zna za taktičnost i živi van takvih društvenih ograda.

Međutim, dete primećuje i više nego što mu to mi priznajemo. Njemu nisu potrebne reči da bi shvatilo da su npr. odnosi između oca i majke ''zategnuti'', da baba ne voli toga i toga, da se na tetku gleda ljubaznim očima, a teča onim pogledom kojim se neko kori i na koga se ljuti. I mada, možda, ne shvatajući, ne u potpunosti, značaj reči izgovorenih pred njim, ono ih upija i njima daje svoje, detinje, značenje koje se ne mora poklapati (a često se i ne poklapa) sa značenjem kojem mu pridaju odrasli. I tako je, smatrajući me za neperceptivnu, i moja majka ponekad želela da se pod njenim nogama ''zemlja otvori'', jer sam rekla nešto ili istinito (a što se prećutkuje) ili ružno (a što sam ja smatrala da nikako nije neumesno reći). Tako mi je jednom mama dopustila da platim račun u prodavnici. Dala sam novac, a prodavačica je trebalo da vrati poveći kusur. Ne shvatajući vrednost novca i želeći da ispadnem ''džek'' odmah sam rekla prodavačici da je u redu i da kusur zadrži. Potom mi je mama skrenula pažnju na to da nam je kusur neophodan i da ćemo sa njim moći da kupimo još mnogo stvari. Razumevši, slegla sam ramenima i jednostavno, sa saosećanjem, kasirki rekla ''jebi ga''. Crvenevši, majka me je upitala gde sam čula da se tako govori, ko me je tome naučio i da je to nepristojno. Bilo me je sramota, jer sam došla do saznanja da je ''jebi ga'' prost izraz, ali me je, takođe, začudilo pitanje o njegovom poreklu u mome rečniku, jer ga je deda redovno koristio. I tako smo u žurbi iz prodavnice izišle, a mama je naučila dve stvari: da me upozori koje se reči i izrazi smatraju nepristojnim i da više pazi o sadržini razgovora kojem i ja prisustvujem.

Sedmoro nas je - Vilijem VordsvortOdnosima između detinje percepcije i percepcije odraslog čoveka bavio se i poznati engleski romantičar Vilijem Vordsvort, a primer takvog njegovog bavljenja najbolje se vidi u pesmi Sedmoro nas je (We are Seven). Тo je dijaloška pesma u kojoj se razgovor vrši između odraslog i deteta. Ukratko, pesnik sreće devojčicu i privučen njenom, detinjom, lepotom želi sa njom da razgovara. Prvo pitanje koje joj postavlja je o tome koliko braće i sestara ima. Ona mu odgovara da ih je sedmoro i potom, odgovarajući na njegovo drugo pitanje, nabraja gde se svako od njih nalazi. Iz njenog odgovora pesnik saznaje da je dvoje od njih mrtvo. Začuđen devojčicinom ''računicom'' on je potom pita da ako je njih dvoje mrtvo, kako ih onda može biti sedmoro i onda joj on, vođen svojim shvatanjem stvari, objašnjava da ih je petoro. Međutim, dete ne razumevši pesnikovo pitanje i njegovo rezonovanje nastavlja da nabraja svoju braću i sestre i priča mu o tome kako često ide na grob brata i sestre i da se tu sa njima igra. Pesnik ponovo pokušava da joj dokaže da su njeni brat i sestra na nebu te ih je tako petoro i opet joj postavlja pitanje, računajući da će dete shvatiti, o tome koliko ih je, međutim, ono uporno odgovara da ih je sedmoro sa čime se pesma i završava.

Pesme nevinosti i iskustva - Vilijem BlejkOvo je pesma koja ilustruje razmimoilaženje između shvatanja stvari odraslog i deteta. Njihova rezonovanja se umnogome razlikuju, ali je tu dete da poduči odraslog. Nešto slično se može videti i kod Blejka u Pesmama nevinosti i iskustva koje opisuju dva različita stanja duha. Stanje nevinosti je stanje blagostanja, ali i stanje nedostatnosti – njemu nedostaje određeno znanje o svetu. To je, takođe, tranzitno stanje – iz nevinosti se, neizbežno, stupa u iskustvo koje odlikuje posedovanje znanja o svetu, ali i nedostatak dečije nevinosti i spokoja. Možda bi i mi sami bili bolji kada bi svet gledali detinjim očima. Opštili bi bez ikakvih ograničenja, iskreno saopštavajući svoje misli, u sposobnosti da bez griže savesti opravdamo svoje postupke (jer često se iza postupaka odraslih krije ono gorko ''nešto''). A opet, sve je to jedno veliko ''možda''.

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: