Android - friend or foe?

Submitted by Tijana T. on 17/07/2013 - 13:16

1

U prethodnih nekoliko dana bila sam suočena sa izazovom kupovine novog telefona. Sa tim ciljem sam prošetala do Telenorove poslovnice da uzmem katalog, jer ne pratim preterano izlaske noviteta tehnike. Tu mi je predstavljen širok izbor raznoraznih aparata, opcija, specifikacija i elaboracija (zbog čega se ova banalno-jednostavna aktivnost uopšte i pretvorila u prethodno pomenuti izazov). S obzirom na to da sva tehnološka dostignuća, po mom mišljenju, treba da se vrednuju proporcionalno tome koliko suštinskih potreba su u stanju da podmire, bila sam prilično zatečena. 

3 S druge strane, ovo otkriće mi je razjasnilo još jednu pojavu koju sam primetila u prethodnom periodu - “Zombi-sapiense”, ljude potpuno hipnotisane ekranima svojih telefona, nebitno gde se nalaze i da li su u društvu. Sedeći u kafiću jednog jutra, po završetku prelistavanja dnevne štampe, osvrnuvši se oko sebe, zatekla sam ovaj prizor: ljude koji su za punim stolovima, bez razmene reči zurili u svoje “ljubimce” u potpunoj tišini. Šok! Da li je trend “’ajmo na bleju” izašao iz mode sa poslednjom epizodom “Prijatelja”, pa ga sada zamenjuje neka nova “Gossip girl” varijanta, u skladu sa kojom o životu bliskih ljudi saznajemo sa društvenih mreža, a ne od njih samih (jer je tu pouzdanost informacije manje verovatna)?! A za sve je kriv TELEFON, tj. njegova novonastala svrha.

Bezbroj aplikacija kojima se zamenjuje veliki broj drugih “igračaka” (foto-aparata, mp3-ja, kompjutera, mame i tate...) potpuno su opčinili ljude. Ta pojava se proširila u toj meri da niko preterano ne protestuje zbog činjenice da je osnovna funkcija dotične sprave potpuno skrajnuta. S obzirom na to da zbog preopterećenosti baterija traje dva do tri dana, sve one nepredviđene životne situacije za koje može da mi zatreba telefon (da pozovem policiju/hitnu pomoć/Supermena, jer se auto prevrnuo i ležim u nekom jarku kraj puta,  što i jeste njegova osnovna namena) postaju potpuno zaboravljene i nebitne. Ali, čovek kao čovek, i kamen bi pokvario, i penicilin zloupotrebio. Samo mu treba dati malo vremena.

 2

Dakle, telefoni gube svoju osnovnu svrhu i postaju poslednja karika u evoluciji aparata ka čoveku, naš novi najbolji prijatelj, vodič, duhovnik, orijentir, učitelj, prozor u svet. Tako polako postaju utemeljivači nove religije, svete dehumanizacije. Kome treba taj precenjeni, nesavršeni svet flore i faune, kiše, mesečine, homo sapiensa kada, doslovno, “na dlanu”  mozemo imati njegovu savršenu simulaciju?  Bez imalo truda, u istom trenu mozemo obraditi svoju sopstvenu hacijenda-farmicu, chat-ovati sa add-ovanim friend-ovima, okretati šolju kafe sa sajber-gatarom. Pa, zašto bi, pobogu, podigli pogled ka toj osobi pored nas za stolom, koja će mozda kanuti talogom na površinu stola, dok bude podizala prevrnutu šoljicu kafe sa tacne? Mislim, LOL.

I tako, polako, ali sigurno, ljudi gube onu svoju najbazičniju osobinu, “Čovek nije rođen da živi sam”. S druge strane, android? Android nema problem s tim. Samo lagano, we’re getting there.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: 

Comments

Submitted by R (not verified) on 17/07/2013 - 14:41
Odličan tekst, zaista. Ne bih mogla bolje da sročim (anti)evoluciju homo sapiensa sapiensa u tzv. ,,zombi sapiensa''. Bravo!