„Hajde da budemo panduri” (2014)

Submitted by Nikola Bočkor on 07/11/2014 - 17:20

1 „Hajde da budemo panduri” (2014)

Dva tridesetogodišnjaka bez mnogo sreće i uspeha pokušavaju da ostvare svoje snove u Los Anđelesu. Nakon što su upali u stanje apatije, način da podignu svoj duh pronalaze slučajno, nakon povratka sa maskenbala prerušeni u policajce.

Dva obična čoveka koji se predstavljaju kao policajci zvuči kao zanimljiva osnova i plodan koncept za komediju. Rajan (Džejk Džonson) i Džastin (Dejmon Vejens Džunior) su dovoljno uverljivi likovi da bi priča imala kredibilitet, a opet dovoljno šašavi da bi bili duhoviti. Ne bih rekao da su ti likovi genijalno napisani i nenormalno duhoviti, ali su dovoljno dobri da nose komediju i da ne gube smislenost karaktera radi nekog jeftinog fazona, što u današnjim komedijama nije uvek slučaj. Što se tiče Džejka i Dejmona, oni svakako nisu Džim Keri i Piter Selers, i nisu ni blizu tog nivoa komičarskog kvaliteta, ali opet, dovoljno su dobri za prolaznu pozitivnu kritiku. Na žalost, ni milimetar više od toga. To im, doduše, nije dozvolila ni priča koja je previše siromašna, čak i za jednu limunadastu holivudsku komediju. Pored toga što je siromašna, veoma je predvidljiva i potpuno se formira tek na polovini filma, a do tada je Džejku i Dejmonu ostavljeno da nose film fazonima koji proizilaze iz situacija u kojima glume policajce, jednim ljubavnim interesovanjem i moralnim preispitivanjem tih svojih postupaka... Prilično mršavo. Ali upravo zato što ti likovi imaju neku postavku, na određenom nivou funkcionišu i nose određenu dozu uverljivosti, pa film nekako uspeva da se izgura do formiranja svoje mršave radnje, u kojoj ovi lažni policajci upadaju u pravu policijsku istagu.

2 „Hajde da budemo panduri” (2014)

A ta radnja je ono što ponajviše ubija ovaj film i komediju u njemu. Kad već nisu imali priču, možda bi bilo bolje da su forsirali komediju zasnovanu na konceptu lažnih policajaca, nego što su gurali tu dosadnu priču. Ionako film ne bi bio uspešan bez valjane priče, ali bi možda time dobili još nekoliko duhovitih scena. Odnos između Rajana i Džastina nije postavljen bogzna kako kvalitetno, ali se može donekle progutati, dok je za pohvalu to što ne pati od „bromanse” kao u filmovima „Na tajnom zadatku” gde se gura preterana emocija i patetika u komičarski duo Hila i Tejtuma. Ovaj film se sa time čak i našalio, što je za mene svakako plus. Džastin je u vezi sa svoim ljubavnim interesovanjem ostao kratkih rukava i čini se da to nije izvedeno do kraja. No, za razliku od nekih elemenata i likova u filmu koji su ubačeni iz meni nerazumljivih razloga, osećam da je ovom filmu bila potrebna jedna lepa ljubavna priča, ali je ona u najvećem delu filma van fokusa... Šteta. Endi Garsija ima malu, ali važnu ulogu i njegova veličina se svakako oseća u scenama u kojima se pojavljuje. Takođe, prijatno sam se iznenadio videvši u jednoj, takođe manjoj, manjoj ulozi Žana Lažoa, čuvenog i odličnog Jutjub komičara. On, doduše,u ovomk filmu nije dobio prilku da iskaže svoj komičarski potencijal i sposobnosti.

Na kraju imamo jedan zanimljiv koncept, koji je samo donekle iskorišćen u ovom filmu gde je sve, u većini slučajeva, tek i samo dovoljno dobro odrađeno, ali bez zanimljive priče i koherentne ideje. Nekoliko duhovitih scena jednostavno nije dovoljno za dobru komediju, čak i sa zanimljivim konceptom i donekle solidnim likovima, jer ne postoji jasna ideja koja sve te tačke može da poveže.

 

Ocena: 5/10

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: