„Šetnja među grobovima” (2014)

Submitted by Nikola Bočkor on 28/11/2014 - 13:24

1 „Šetnja među grobovima” (2014)

Kada žena jednog trgovca droge bude kidnapovana i ubijena uprkos isplaćenom otkupu, bivši policajac Met Skader je unajmljen da nađe počinioce. A kada vam kažem da Meta Skadera glumi Lijam Nison, ovaj film dobija novu dimenziju.

Još od uspeha filma „96 sati” (i dalje mi nije jasno zašto ovaj naziv nije preveden kao „Oteta”) čini se da Nisonu redovno daju uloge u tom žanru i tipu filmova. Premda smatram da Nison ima mnogo veću širinu od uloga koje dobija poslednjih godina, ne mogu da poreknem da mu leže. Ovaj film je pravi primer za to, jer verujem da on bez Lijama ne bi bio isti. Met Skader nije antipatičan lik, ali svakako mislim da se da ga je glumio neki anonimus ne bismo baš previše štrecali oko njegove sudbine. Napisan je osrednje, dovoljno uverljiv i specifičan za glavni lik, ali ne spektakularan. Predstavljen je sa već viđenom i siromašnom pozadinskom pričom i kao gotov proizvod, bez razvoja i bližeg upoznavanja. Zbog toga su bili potrebni harizma i šarm Lijama Nisona kako bi se u ovaj lik unela duša, a taj čovek je toliko dobar glumac da ovakvu ulogu može fenomenalno da iznese i vezanih očiju. Tempo filma je spor, što gledaocu pruža mogućnost da pohvata deliće istrage Meta Skadera i da poveže tačke kako film prodire dublje u taj slučaj, ali se zbog toga na momente definitivno oseća da ovaj film traje čak nešto manje od dva sata. Priča u toj istrazi nije previše komplikovana, što ume da bude slučaj u kriminalističkim filmovima (jer zamršenošću često pokušavaju da sakriju slabu priču), ali nije ni naročito dobra. Sve to, u kombinaciji sa već pomenutim sporijim tempom, ne zvuči bajno, ali reditelj uspeva da stvori zanimljivu atmosferu koja „uvlači” i dobija se osećaj misterije i neizvesnosti.

2 „Šetnja među grobovima” (2014)

Tome pomažu sasvim solidni performansi koji vas vežu za likove na platnu taman toliko da vam drže pažnju za dalje događaje. Negativci su prikazani kao prave psihopate, jezivo i sablasno. Njihovo prisustvo uvek dolazi sa dozom napetosti i straha, film ih ne eksponira previše, i tako dozirani i uz malo misterije imaju sasvim pristojan horor efekat na gledaoce. U drugoj polovini filma stvari deluju daleko intenzivnije, ponajviše zbog sukoba Skadera i negativaca, i ukoliko vam se do tog trenutka film činio pomalo dosadnim, u tom drugom delu se donekle iskupljuje. Morao bih da pomenem i lik Ti-Džeja, Skaderovog mladog „pomoćnika” kog je sasvim solidno odglumio Astor Bredli. Čini mi se da je taj lik poslužio kao alatka, i njegov odnos sa Skaderom je način da se publika bolje upozna sa glavnim likom i da ga vidi u nekom svetlu različitog od onog koje zahteva glavni zaplet. U jednom trenutku je Ti-Džej poslužio i kao rešenje u raspletu pri kraju filma, tako da, iako je tu da bi popunjavao rupe u filmu, čini mi se da su to scenaristi sasvim solidno odradili.

Na kraju, ovo jeste zanimljiv film i pored svih nedostataka, ali ako ga propustite niste propustili ništa posebno. Ljubiteljima ovog žanra preporučujem da ga pogledaju, ali ne moraju nužno da žure u bioskop, mogu da sačekaju i neki drugi vid distribucije, a u krajnjem slučaju mogu da ga uhvate na TV-u za godinu-dve.

 

Ocena: 6/10

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: