Šta je to metodska gluma?

Submitted by Nina Bovan on 09/01/2014 - 13:44

3 Šta je to metodska gluma?

Metodska gluma je, najkraće rečeno, skup tehnika koje koriste glumci, kako bi oživeli misli i osećanja likova koje treba da iznesu, radi što uverljivijeg prikaza. Iako su još stari Grci koristili neke slične oblike glumljenja, prva osoba koja se bavila glumom na psihološkom nivou je Konstantin Stanislavski, ruski glumac, režiser i upravnik Moskovskog umetničkog pozorišta (MHAT). Ono što je zanimljivo je činjenica da je Stanislavski svoj sistem stvorio pre konstituisanja psihologije kao discipline. Ideja koja je pokrenula razvijanje njegovog metoda su izvedbe glumaca kojima se Stanislavski divio, kao što su Marija Jermolova i Tomazo Salvini. Stanislavski je smatrao da ako se glumac odmah poveže sa likom kog tumači, svaki metod ili tehnika su izlišni. Ovo se, doduše, dešava jednom ili dvaput u glumačkoj karijeri, stoga neka vrsta metoda je potrebna glumcima kako bi se uhvatili u koštac sa zahtevnijim ulogama.

Počeo je da razvija prve nacrte svog sistema još 1906. Suština njegovog sistema je da se shvate ciljevi, prepreke i metodi prevazilaženja prepreka likova koji se tumače. Stanislavski je osmislio i koncept „šta ako”. Naime, tražio je od glumaca da se pitaju „Šta ako bi se ovo meni desilo?”, aludirajući na problem koji je zadesio lika. Na ovaj način se vežba kako da se i misli kao dati lik.

Stanislavski je bio zagovornik rigoroznog treninga i učenja svih pokreta kako bi se izgradio lik koji se tumači. Put stvaranja sistema je donekle bio trnovit; najupečatiljiviji je primer njegovog štićenika Mihaila Čehova (nećak Antona Čehova), koji je eksperimentisao sa emocionalnom memorijom i doživeo nervni slom.

Sistem Stanislavskog je inspirisao mnoge režisere i glumce. Tako je Li Strazberg, režiser, glumac i producent, koji je podučavao svoju verziju metoda u Sjedinjenim Američkim Državama, stekao veliku popularnost i on se danas uglavnom podrazumeva ocem metodske glume. Strazberg je jedan od osnivača Grupnog pozorišta u Njujorku (osnovano 1931), a kasnije je postao i direktor Glumačkog studija 1951. godine, u okviru kog je sarađivao sa poznatim glumcima kao što su Merilin Monro, Pol Njuman, Al Paćino, Džejms Din i mnogi drugi. Njegova verzija sistema Stanislavskog se sastoji u tome što je zahtevao od glumaca da se pitaju „Šta bi mene, glumca, motivisalo da se ponašam na način na koji se ponaša lik?”. Tražio je od svojih učenika da situacije iz scenarija zamene svojim sopstvenim, dok je Stanislavski smatrao da je neophodno da postoji granica između glumca i lika. Jednom prilikom je na pitanje jednog novinara da definiše metodsku glumu Strazberg odgovorio: „Metodska gluma je ono što su glumci radili uvek kada bi glumili dobro.”[1]

2 Šta je to metodska gluma?

Druge pristalice sistema Stanislavskog su Robert Luis (autor knjige „Metod - ili ludilo?” u kojoj se kritički osvrće na ceo koncept), Sandorf Mejzner (koji je razvio svoju tehniku, poznatu kao „Mejznerova tehnika”) i Stela Adler, glumica i učiteljica glume, čiji su najpoznatiji učenici Marlon Brando, Voren Biti, Robert De Niro. Prvobitno je sarađivala sa Strazbergom, ali nakon upoznavanja Stanislavskog, raskrstila je sa Strazbergovim metodama. Bila je protiv korišćenja svojih ličnih uspomena u procesu stapanja sa likom. Podržavala je razvijanje mašte kroz upotrebu „šta ako”.

Najpoznatiji metod glumci današnjice su Danijel Dej-Luis, Džek Nikolson, Miki Rurk, Dastin Hofman, Forest Vitaker, Robin Vilijams, Šon Pen, Hit Ledžer, Edvard Norton, Kristijan Bejl, Tom Hardi, En Hatavej, Hilari Svonk, Runi Mara, Edrijen Brodi, Bred Pit, Anđelina Džoli, Kejt Vinslet, Džim Keri i mnogi drugi.

U metodske glumce se često ubrajaju mnogi koji drastično gube ili dobijaju na težini (Natali Portman je sama izjavila da nije metodska glumica [2], iako je obrijala glavu za ulogu u filmu „V kao vendeta” i izgubila oko 10 kg za potrebe snimanja „Crnog labuda”). Često i Rajana Goslinga vezuju za metodsku glumu, ali sam je jednom prilikom izjavio da nije previše upoznat sa metodom i da nema neku svoju određenu glumačku tehniku[3]. Nisu svi naklonjeni ovoj tehnici; Entoni Hopkins ima izrazito negativno mišljenje o metodskoj glumi[4], a tu je i poznati članak o „smrti metodske glume” (The Death of Method Acting).

Bilo da jeste ili niste fanovi ovog metoda i ovih glumaca, pojedine pripreme svakako izazivaju divljenje. Evo nekih najinteresantnijih:

Edrijen Brodi je prodao stan, auto i nije gledao televiziju kako bi se povezao sa osećajem gubitka i izgubio je 14kg za ulogu Vladislava Špilmana u filmu „Pijanista”.

Kako bi se pripremio za ulogu Džokera, Hit Ledžer je 6 nedelja proveo zatvoren u svojoj hotelskoj sobi. Posvetio se stvaranju svoje vizije Džokerovog glasa, smeha i tikova.

Pre početka snimanja „Ljudi”, Marlon Brando je mesec dana proveo u krevetu u vojnoj bolnici pripremajući se za ulogu paraplegičnog ratnog veterana.

Al Paćino se izolovao i 4 meseca se pripremao za ulogu Majkla Korleonea, kako bi u potpunosti shvatio lik kog je tumačio.

Robert De Niro je radio 12-očasovne smene kao taksista mesec dana kako bi shvatio izolovanost ovog posla i pripremio se za ulogu Trevisa Bikla.

Dastin Hofman je radi veće autentičnosti prikaza lika Tomasa Bejba Levija sebe lišavao sna tokom snimanja filma „Maratonac”.

Za ulogu Džonija Keša u filmu „Hod po ivici”, Hoakin Finiks je mesecima učio da peva i svira gitaru. Takođe, tražio je od glumačke ekipe da ga nazivaju Kešovim imenom.

Džim Keri je, takođe, tražio od saradnika da ga oslovljavaju imenom njegovog lika, Endija Kaufmana, tokom snimanja filma „Čovek na Mesecu”.

Edvard Norton i Bred Pit su učili boks, tekvodno i naučili su kako da prave sapun za potrebe snimanja filma „Borilački klub”.

Norton je za film „Američka istorija X” stekao oko 14kg mišića i obrijao glavu, kako bi što vernije prikazao Derika Vinjarda.

Kristijan Bejl je samoinicijativno odlučio da smrša oko 28kg za ulogu Trevora Reznika (film „Mašinista”). Od 78 kg je dospeo na 50 kg.

Nakon što je dobio ulogu Betmena, Bejl se podvrgnuo šestomesečnom treningu i posebnoj ishrani kako bi dostigao težinu od oko 96 kg.

Hilari Svonk je radi uloge bokserke u filmu „Devojka od milion dolara”, koji joj je doneo Oskara, trenirala u ringu i dobila oko 9 kg mišića.

En Hatavej je bila na strogom režimu vežbanja 5 dana u nedelji za ulogu Žene mačke. Izjavila je da je to njena fizički najzahtevnija uloga do danas.

Danijel Dej-Luis je proveo 8 nedelja u bolnici specijalizovanoj za cerebralnu paralizu i koristio je kolica tokom snimanja filma „Moje levo stopalo” i tražio od filmske ekipe da ga povremeno hrani kašikom kako bi se uživeo u ulogu Kristija Brauna.

Dej-Luis je istraživao Linkolna godinu dana za potrebe istoimenog filma. Da bi se uživeo u ulogu poznatog predsednika, glumac je potpisivao svoje SMS-ove kao „A” ili „Glavnokomandujući”. Izbegavao je i razgovore o trenutnim dešavanjima.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: 

Comments

Submitted by Anonimni (not verified) on 10/01/2014 - 14:44
Svaka čat koleginici za odličan tekst! Dodala bih još da se u pozorištu čiji sam član, Studiju Novi Teatar, izučavaju metode Stanislavskog koje su bazirane na fizičkom pokretu. One se nalaze u njegovoj drugoj knjizi, koja postoji samo na engleskom i francuskom i strogo je skrivana, jer je nastala za vreme komunističke cenzure i represije nad pozorištem. Tada su glumci morali da glume tekst koji su im pisali političari, i nije bilo ni pomena o bilo kakvom učenju glume. Kod nas je taj studio otvorio francuski reditelj Žan Batist Demarinji, a učenje se zasniva na tri glavna principa shvatanja lika i situacije: aktivnosti, date okolnosti i cilj. Metod se zove proživljavanje! :) Bravo za temu! :)

Submitted by zvo (not verified) on 28/10/2014 - 00:43
Evo malog priloga o metodi. U Zagrebu već više od 25 godina djeluje Zagrebački glumački studio koji se kroz sve te godine bavi različitim glumačkim metodama, a prije svih Strasbergovim Method Actingom. Na stranici: www.zagrebactorstudio.com imate puno informacija o polaznicima i radionicama. Inače, redovni rad studija se odvija svake subote od 16 - 21 sat u prostorima ZKM-a