Černobiljska katastrofa - Uzroci nesreće i žrtve (IV deo)

Submitted by Aleksandar Mili... on 01/11/2013 - 19:06

1 - Černobiljska katastrofa - Uzroci nesreće i žrtve (IV deo)

Postoje dve zvanične verzije o uzrocima katastrofe. Po prvoj, objavljenoj tokom avgusta 1986. godine, uzrok nesreće je isključivo greška operatera, dok je po drugoj, objavljenoj 5 godina kasnije, kao razlog nesreće naveden nedostatak u dizajnu kontrolnih šipki, što je prema ocenama stručnjaka bio ogroman nedostatak reaktora.

Kontrolne šipke se kreću u vertikalnim cevima unutar srca reaktora, apsorbujući više ili manje neutrona, i na taj način smanjuju ili povećavaju snagu reaktora. Ako bi pri izvlačenju šipke iz srca reaktora njeno mesto zauzela voda efekat bi bio nikakav, jer, kao što je već pomenuto, voda apsorbuje neutrone. Pošto je vrh kontrolne šipke izgrađen od grafita, koji istiskuje vodu, doći će do suprotnog efekta - burne reakcije, koja će uzrokovati burnu eksploziju.

Među faktorima koji su doprineli nesreći je neadekvatno obučeno osoblje. Direktor Brjukov je pre transfera u černobiljsku elektranu radio u termoelektrani za ugalj. Glavni inženjer Fomin je imao iskustva sa konvencionalnim elektranama. Djatlov, zamenik glavnog inženjera, imao je najviše iskustva, zbog poznavanja nuklearnih reaktora u podmornicama. Upravo je Djatlov posle nesreće isticao da su u uputstvima za rukovanje, dizajneri reaktora „namerno” propustili da napomenu da su reaktori nestabilni na pojedinim opsezima snage, pre svega na nižim. Analize su pokazale da je najmanja snaga na kojoj ovaj tip reaktora može bezbedno raditi oko 700 megavata (u noći nesreće bilo je predviđeno da snaga za sprovođenje testa bude 500 megavata).

Sovjetski naučnik Valerij Legasov, vođa tima za istragu uzroka nesreće, rekao je: „Ono što je te noći učinjeno je isto kao kad bi pilot počeo da izvodi eksperimente sa avionskim motorom u toku leta. Reaktor se ponašao kao automobil. Ako biste pokušali da ga vozite sa istovremeno pritisnutim, do kraja, papučicama gasa i kočnice – neprirodno, nepredvidivo i nemoguće za upravljanje.”.

2 - Černobiljska katastrofa - Uzroci nesreće i žrtve (IV deo)

Černobiljske žrtve

Najviše njih je stradalo od stravičnih posledica akutne radijacije, čak 237, mahom vatrogasaca i radnika koji su pokušali staviti plamen pod kontrolu. Radilo se o vatrogascima iz Černobilja i radničkog naselja, Pripjata, koje je izgrađeno u neposrednoj blizini nuklearke. Nisu znali da dim oko njih sadži smrtonosnu količinu radijacije. Niko im nije rekao da zapravo idu u samoubilačku misiju. Vatrogasna kola se nikad nisu vratila u garaže, a vatrogasci se nikad nisu vratili svojim kućma. Veliki broj ljudi je preminuo u mukama u prva 3 meseca nakon incidenta. Stvaran broj žrtava Černobiljske katastrofe nikad neće biti otkriven, jer je doktorima u Sovjetskom Savezu bilo zabranjeno da se radijacija upisuje kao uzrok smrti. Nezvanične procene govore da je od posledica radijacije i različitih oboljenja koje ona prouzrokuje, preminulo preko 300 hiljada ljudi.

Černobiljske žrtve bili su i likvidatori. To su bili ljudi koji su bili plaćeni ili primorani da pomognu u sanaciji, „likvidaciji”, posledica nesreće. Prve godine više od 650 hiljada likvidatora je čistilo mesto katastrofe. Mnogi od njih su se razboleli, a neke procene govore da je između 8000 i 10000 likvidatora umrlo od posledica zračenja, kojem su bili izloženi u černobiljskoj elektrani. U tu grupu spadaju i oni koji su izgradili zaštitni plašt preko uništenog reaktora broj 4, nazvan SARKOFAG.

Vojnici su nakon eksplozije skupljali smrtonosne komadiće radioaktivnog grafita sa krova reaktora 3 i bacali ih u kotao uništenog srca reaktora. Prvo se pokušalo sa robotima, ali tehnika je otkazivala zbog visoke radijacije. Zato je poslato hiljade vojnika – biorobota. To je bio najkraći posao od svih, trajao je svega 2 minuta.

Drveće oko nuklearke je uvelo i poprimilo smeđe-crvenkastu boju, danas se naziva „crvenom šumom”. Posledice katastrofe se osećaju i danas, uglavnom kao defekti kod rađanja. Ispred reaktora 4 još uvek su parkirana vozila vatrogasaca i radnika koji su prvi pristigli u pomoć. Nedirnuti stoje kao nadgrobni spomenik mnogima od njih. Nekada moćnu nuklearku obavija gusta trava, šuma i tišina.

Elektrana posle nesreće

Posle nesreće rad elektrane bio je otežan zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Ipak, zbog loše energetske situacije u zemlji, preostali reaktori su nastavili sa radom, dok je izgradnja 5. i 6. bloka obustavljena. Reaktor broj 1 prestao je sa radom u novembru 1996. godine, a 1991. godine izbila je vatra na reaktoru broj 2, i pri tom je zaključeno da je taj reaktor nemoguće popraviti. Reaktor broj 3 je 15. decembra 2000. godine lično isključio tadašnji predsednik Ukrajine, Leonid Kučma. Time je ova elektrana prestala da bude proizvođač električne energije.

 

Nastaviće se.

 

I deo - http://punjenipaprikas.com/%C4%8Cernobiljska-katastrofa-put-bez-povratka-i-deo-1

II deo - http://punjenipaprikas.com/%C4%8Dernobiljska-katastrofa-kobna-gre%C5%A1ka-ii-deo

III deo - http://punjenipaprikas.com/%C4%8Dernobiljska-katastrofa-tok-doga%C4%91aja-iii-deo

V deo - http://punjenipaprikas.com/%C4%8Cernobiljska-katastrofa-pripjat-avetinjski-grad-v-deo

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: