„Soylent Green” (1973)

Submitted by Goran Popović on 10/11/2013 - 13:34

Soylent Green - naslovna

U korak sa razvojem čovečanstva išao je oduvek i strah od takvog napretka. Strah da bi sama ljudska rasa mogla okončati svoje postojanje. U vreme klimatskih kataklizmi, izumiranja flore i faune, rasprostanjenosti štetnih gasova i supstanci, gladi, nemaštine, eksploatacije, nastanka nuklearnog oružja i stalnih ratova, distopični filmovi su odigrali svoju ulogu u pokušaju podizanja svesti građanina sveta, svojim drastičnim prikazima bliže ili dalje budućnosti. Ovom prilikom prisetićemo se ostvarenja od pre četrdesetak godina i videti kakav su nam razvoj događaja predvideli ljudi sedamdesetih. Film je nastao po uzoru na roman Harija Harisona iz 1966. - Make Room! Make Room! Kako to obično biva, Harison nije bio zadovoljan konačnom verzijom reditelja Ričarda Flajšera.

Soylent Green - scena1

Postavka je sledeća: nalazimo se u Njujorku 2022. godine. Grad broji 40 miliona stanovnika i prenaseljenost je jedan od većih problema. Ogroman broj ljudi spava po ulicama, na stepeništu, gde god je to moguće. Samo nešto imućniji stanovnici imaju prilike da žive u stanovima. Prenaseljenost je element na kome se očigledno mnogo insistiralo u samom filmu. Nailazimo na značajan broj scena gde su ljudi praktično nabacani u kadar, leže jedni preko drugih, dok se protagonist trudi da ne nagazi na nekog od njih, često ne uspevajući u tome. Naravno, visoka stopa nezaposlenosti i siromaštvo su logični pratioci ovakve situacije. Što se tiče klime, usled efekta staklene bašte (da, upravo su te reči upotrebljene u filmu) tokom čitave godine je izuzetno toplo. Dobar deo biljnog i životinjskog sveta je izumro, preostao je samo par strogo čuvanih farmi izvan grada. Usled takve nemaštine, jagode, jabuke ili pak komad govedine su retkost i privilegija bogatih. Slično je i sa vodom (a donekle i strujom). Građani mogu pribaviti tek neophodne količine, dok su led ili topla voda luksuz. Osnovnu namirnicu čine energetske pločice koje proizvodi korporacija Soylent. Njihov poslednji i ujedno najprodavaniji proizvod je nazvan Soylent Green. Prema tvrdnjama kompanije, ovaj visoko hranljivi produkt se navodno pravi od planktona iz još uvek neizumrlih okeana. Ili je to samo izjava za mase ? Koja je zapravo tajna „Zelene soje”?

Soylent Green - scena3

Kao što se možete uveriti, samo okruženje je dovoljno zanimljivo i nimalo šturo predstavljeno. Pređimo na samu priču onda. Detektiv Torn (Čarlton Heston) dobija zadatak da istraži smrt Vilijama R. Simonsona (Džozef Koten). U tom zadatku mu pomaže ostareli profesor Solomon Rot (Edvard G. Robinson). Sol je, u neku ruku, živa biblioteka, s obzirom na to da knjige gotovo više ne postoje, ili je do njih jako teško doći. Proizvod takve činjenice ogleda se u drastičnom opadanju broja pismenih ljudi. Pri istrazi Torn upoznaje devojku po imenu Širl (Li Tejlor-Jang), sa kojom će se upustiti u romansu. Širl i mnoge druge devojke su nazvane nameštajem, jer su nalazile na raspolaganju vlasniku stana kao i bilo koji drugi komad nameštaja. U zamenu za život u jednom luksuznom stanu, zgodne i lepe žene su nudile sebe. Kako se kasnije ispostavilo, Simonson, inače član upravnog odbora u Soylent-u, je prvi saznao tajnu kompanije. Pošto je postao nepouzdan, morao je biti eliminisan. Tornova knjiga i prijatelj Sol je sledeći otkrio strašnu činjenicu. Zgrožen prikupljenim informacijama, odlučuje da okonča život smrtonosnom drogom u vladinoj klinici koja se specijalizovala za takvu vrstu pomoći u samoubistvu, pod nazivom Dom. Na samrti otkriva istinu našem detektivu i moli ga da je iznese u javnost.

Soylent Green - scena2

A sada jedna zanimljiva informacija koja govori o neverovatnoj posvećenosti oronulog glumca. Ovo je bio poslednji film Edvarda G. Robinsona. Umro je od raka 12 dana nakon završetka snimanja. Pre početka scene u klinici, gde Sol umire, Robinson otkriva Hestonu da boluje od teške bolesti i da ga očekuje sigurna smrt (Heston je bio jedini član tima koji je posedovao tu informaciju). Učinio je to očekivajući da će takvo saznanje duboko potresti Hestona i time mu omogućiti da verno odglumi predstojeću scenu.

Soylent Green - scena4

Na kraju, radi se svakako o jednoj zanimljivoj i kao što možemo zaključiti, nimalo nemogućoj viziji budućnosti. Distopija je prilično detaljno predstavljena, i česte su digresije koje upotpunjuju sliku zamišljenog društva i života običnih ljudi. Kao na primer kada Torn i Sol uživaju u namirnicama koje danas uzimamo zdravo za gotovo ili kada Širl ubeđuje Torna da ostane nudeći mu toplu kupku i doručak.

Soylent Green - scena5

Sada vam samo preostaje da pogledate film i otkrijete odgovor na pitanje: koja je tajna Soylent Green-a?

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: