Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Submitted by Marko Rakićević on 26/10/2014 - 14:27

5 Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Kinematografija svake zemlje, pa tako i počivše Jugoslavije, puna je i žita i kukolja. A osim te podele, postoje i mnoge druge, a među njima i ona na reprizirane i nereprizirane filmove. Dobrom žitu, pardon – filmu, učinjena je šteta bio u jednoj ili drugoj grupi, svejedno. Jer naše televizije filmove repriziraju do te mere da vam siluju mozak njima pa, koliko god film bio dobar, on vam se kad-tad mora smučiti (osim ako niste jedan od onih likova koji se svake godine iznova smeju forama baba-Riske). O šteti koja je učinjena nikad repriziranim filmovima nema potrebe govoriti.

U ovom tekstu, i njegovim nastavcima, govorićemo o pomalo zaboravljenim biserima jugoslovenskog filma koji se na našim televizijama retko repriziraju, pa se valjda zato niko i ne seti da ih pogleda negde drugde. Pa, da počnemo.

 

1 Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Nikola Tanhofer – 1958. – „H-8…”

Ako postoji nešto što se zove „hičkokovski film” onda je to svakako „H-8”, remek delo jugoslovenskog (hrvatskog) filma, sveže čak i posle skoro 60 godina.

Autobus polazi iz Zagreba za Beograd. U međuvremenu, iz Beograda kreće kamion jedne firme. Jedan privatni automobil se kreće istim auto-putem kao i autobus i kamion. Noć je i vozač automobila započinje preticanje autobusa, a iz suprotnog smera nailazi kamion. Od farova, kamiondžija ne vidi autobus i prelazi na levu stranu kako bi izbegao auto – ali ne izbegava sudar u kome će poginuti osam osoba. Kraj filma.

Ne, ovo nije bio opaki spojler, jer sve to gladalac saznaje iz pseudodokumentarca već u prvim minutima filma. Naratori nam detaljno objašnjavaju čitav događaj, i mi znamo osnovu priče. Ali ono gde leži zaplet i napetost jeste sledeće: reći će nam brojeve sedišta na kojima su sedeli oni koji su poginuli u nesreći, ali tokom filma – putnici često menjaju mesta. Izvoli, gledaoče, navijaj za svoje favorite!

Film je zasnovan na istinitom događaju, a naslov dolazi od početnih znakova registarske oznake automobila koji je nesreću izazvao, ali nikad nije uhvaćen – sve što je od njega ostalo jeste H-8... Ovaj film je bio kamen temeljac za domaće filmove strave, horor filmove, trilere (puno je žanrova u koje možete da svrstate ovaj film), ali kako to često biva na ovim prostorima, gradilište je napušteno.

Ono što u filmu treba najviše nahvaliti jesu režija, kamera, scenario (karakteri i radnja koja proizilazi iz njih i genijalni i duhoviti dijalozi), atmosfera filma (atmosfera napetosti i, gledano iz današnje perspektive, atmosfera „onog vremena”, jer ekipa u autobusu i kamionu predstavlja reprezentativni uzorak za razumevanje ondašnjih Jugoslovena – a, bogme, i današnjih ex-Jugoslovena), kao i aktiviranje gledaoca svih 100 minuta filma da nagađa, priželjkuje i razmišlja o tome ko će bi na kobnim mestima, a u svemu tome naratori su tu da mu daju smernice za mozganje.

 

2 Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Vojislav Nanović – 1950. – „Čudotvorni mač”

Kako ovi prostori imaju bogatu pagansku mitologiju koja je sačuvana u običajima, kulturi i, ponekad, načinu razmišljanja, naprosto začuđuje činjenica da je malo radova koji se njome bave. Žanr fantazije mogao je da bude veoma razvijen u narodu koji ima toliko bajki, mitova i epskih pesama koji prosto žude za ekranizacijom. Nažalost, uz par radova Đorđa Kadijevića i nekih hrabrih pojedinaca, film „Čudotvorni mač” je jadan od retkih primera koliko je naša narodna umetnost filmična.

Radnja se zasniva na motivima bajki „Baš-Čelik” i „Zlatna jabuka i devet paunica”. Nebojša uspeva da osvoji najlepšu devojku u selu, ali silni i zli Baš-Čelik mu je otima na dan njihovog venčanja i on odlazi u svet tražeći način da ovoga uništi i devojku oslobodi. Likovi su prikazani crno-belo, jednostavno su podeljeni na dobre i zle (kao i u bajkama).

Za snimanje filma je korišćen veliki broj statista, a tu su bili i konjica i baletski ansambl Narodnog pozorišta. Pretpostavljam da je film tada izgledao moćno, pogotovo deci koja su odrastala pedesetih kada je najzastupljeniji bio ratni film. Danas deluje „zastarelo” jer su iz našeg ugla „sepcijalni efekti” smešni, ali su atmosfera filma i osećaj prijatnosti i ušuškanosti ostali i do naših dana.

 

3 Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Velimir Stojanović – 1958. –„Četiri kilometra na sat”

Kao da je sam Nušić pisao scenario za ovu socijalnu dramu – crnu komediju. Godine 1928. u nekoj jugoslovenskoj palanci umire gradonačelnik i trka za njegovo mesto može da počne. Kroz predizbornu kampanju film daje sliku ovdašnjeg mentaliteta. Gladni vlasti i karijere, ljudi gaze jedni preko drugih, a koliki je moralni pad vidimo iz njihovog odnosa prema bolesnima i mrtvima. U priču političkih protivnika umeša se i ljubavna priča njihove dece.

Ako želite da pričajući o ONOM vremenu govorite o OVOM, moraćete da prilagodite ONO vreme OVOM, i tako ćete dobiti papazjaniju koja nije ni OVO ni ONO. A „Četiri kilometra” je, upravo, samo film o ONOM vremenu. On jasno oslikava jednu epohu i likovi koji defiluju kroz radnju su autentične pojave tog vremena. Kvaka je u tome da se određeni istorijski i durštveni obrasci ponavljaju kroz povest, a mentalitet ovog naroda je postojan i nepromenljiv (ili se menja, četiri kilometra na sat), tako da ovaj film govori i o Kraljevini Jugoslaviji 1928, i o FNRJ 1958, i, najzad, o Srbiji 2014. godine.

Arhaičnost se filmu može oprostiti jer u prvi plan, pre svega, izbijaju dobro napisani i još bolje odigrani likovi, satira i crni humor.

 

4 Biseri jugoslovenskog filma, 1. deo

Aleksandar Petrović – 1965. – „TRI”

U vreme kada se godišnje štancalo po nekoliko partizanskih filmova, Aleksandar Petrović je, koristeći karakteristike tog „žanra”, napravio poetičnu omnibus dramu čiji je lajtmotiv – Smrt. Film čine tri priče u kojima je protagonista Miloš Bojanić u tri različite faze rada svedok smrti.

U prvoj priči on je deo vešto izgrađenog mikrokosmosa, niza karaktera koji, sjajno profilisani, oslikavaju predratno društvo, narod čija se zemlja našla u ratu. Radnja je smeštena na železničku stanicu gde rulja čeka na svoje spasenje – voz koji nikako ne dolazi. U krupnim kadrovima upoznajemo, ponaosob, pripadnike te gomile koji će, nešto kasnije, neposredno, učestvovati u prvoj smrti u filmu: samo zato što čudno izgovara slovo r, zato što ga niko od prisutnih ne poznaje, i zato što nosi foto-aparat, čovek će biti osuđen na smrt. Jedini koji će pokušati da stane u njegovu odbranu jeste Miloš, student koji sa ostalima čeka voz.

Za razliku od „brbljive” prve priče u kojoj narod stalno komentariše ili se jada, u drugoj likovi jedva da izgovaraju poneku reč, dok je radnja smeštena u visoki krš i veliku nepreglednu močvaru, pa Petrović kao da nam slikom i zvukom okoline daje ogledalo sudbine i unutrašnjosti lika koji se u njoj nalazi. Miloš je ovoga puta partizan koji beži ispred potere i usput sreće još jednog izgubljenog ratnika koji mu se pridružuje u traganju za spasom koji vide u izlasku na more, iza močvare koju moraju da pređu. Potera im je sve bliža i oni se razdvajaju, vođeni logikom da će tako bar jedan od njih preživeti. Druga smrt kojoj protagonista prisustvuje kao svedok daleko mu je bliža od one iz prve priče i može se posmatrati kao žrtva za njegovo spasenje (ovo nam reditelj ostavlja nejasno).

Sledeća priča prikazuje nam Miloša kao partizanskog komadanta u oslobođenoj zemlji. Rat je pri kraju i uhvaćeni su saradnici okupatora, a među njima i jedna devojka. Iz komesarevog izveštaja on saznaje njenu ružnu prošlost, ali to ga ne sprečava da sve vreme sa prozora posmatra devojku u dvorištu i lovi joj poglede. Ono što bi u mirnodopskom periodu verovatno moglo da izrodi ljubav, u ovom slučaju Milošu donosi samo moralne dileme, truje mu savest, sve što je humano u njemu lomi se pod teretom pitanja da li će dozvoliti da devojku streljaju.

Sve tri epizode ovog filma snažno progovaraju o monstruoznosti rata kroz lik običnog čoveka koji se susreće sa smrću od koje pokušava da spase, ali ne uspeva. Petrović ne odgovara na pitanja, ali ih vešto postavlja, tako da se o njima razmišlja dugo nakon gledanja filma.

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: