„Grad greha: Ubistva vredna” (2014)

Submitted by Nikola Bočkor on 02/11/2014 - 17:05

1 „Grad greha: Ubistva vredna” (2014)

Nakon 9 godina čekanja, pojavio se nastavak vrlo zabavnog i inovativnog „Grada greha” koji je 2005. godine predstavio jedan inovativni stilski koncept prenošenja strip-fotografije i strip-animacije u igrani film. I dok je svežina tog filma nalazila svoj uzrok u tome, estetska vrednost se širila i obuhvatala sve aspekte „Grada Greha”, a naračito njegovu zanimljivu strukturu prožetu pričama čiji senziblilitet ima očigledan uticaj noir filmova. Postavlja se pitanje – da li se čekanje isplatilo?

Ukoliko ste čekali da ponovo iskusite vizuelni identitet originalnog „Grada Greha” koji ovaj film preuzima i prenosi, nećete biti razočarani, ali ukoliko očekujete strukturalnu osmišljenost i jasnoću sa zanimljivim pričama, uklopljenim u koherentnu celinu, onda ćete se verovatno malo razočarati. Ovaj deo se direktno nastavlja na neke tačke iz zapleta prvog dela, a vraćaju se i pojedini likovi. Sa novim pričama i likovima film je pokušao da uklopi i izbalansira novu naraciju, zadržavajući pritom reference na original. U teoriji, ovo zvuči kao dobra formula i ideja, ali nažalost ta kohezija izgleda veštački i pomalo nasilno. Na kraju filma se oseća nedovoljno jasna ideja i šira slika ove priče, pa dok na trenutke ume da zabavi i razonodi, njegova najveća mana je nedostak celovitosti. Na početku se činilo da su autori uspeli u oživljavanju svega onoga što je krasilo prvi film, ali kako se film bližio kraju, tako su se i otkrivali svi nedostaci.

2 „Grad greha: Ubistva vredna” (2014)

Za tu dobru masku zaslužna je bila atmosferičnost noir filma u kombinaciji sa prebojenošću kontrastne fotografije i nekolicinom dobrih rola. Među njima svakako treba istaći Mikija Rorka, Džozefa Gordona Levita i Džoša Brolina. Eva Grin je takođe dobra, ali mi je njen lik ponekad previše ekstreman u aspektu kojim je trebalo da bude ponajviše karakterisana, tako da taj lik ponekad prelazi u dvodimenzionalnu banalnost. Rork je toliko prirodan u ulozi Marva da mi se čini da ga može igrati sa lakoćom u još velikom broj filmova. Lik Džozefa Gordona Levita je neistraženi, a time i neispunjeni potencijal filma, i njegova uloga je mogla da se mnogo bolje ukomponuje u priču i njen značaj. Podloga je tu, ali sa njom autori nisu uradili bogzna šta. Čini mi se da bi, da su trajanje narativne linije priče Brolina i Eve Grin ustupili ustupili Levitovoj priči, uz modifikaciju, ovaj film imao više šanse za uspeh. Džesika Alba deluje neubedljivo, a njen lik je previše prepušten sećanju gledalaca na prvi deo pri razumevanju i empatiji prema njoj.

Bez jasne vizije i forme, ovaj film ne uspeva da stane rame uz rame sa originalom, ali pruža publici i fanovima prvog dela dovoljno da uživaju u još jednom putu u Grad Greha. Ostaje žal, jer projekat nije zbrzan i ostavljeno je dovoljno vremena da se napravi bolji nastavak, dostojniji originala. Ali, da se ne lažemo, postojala je i skepsa kod publike pre izlaska filma, jer kad se produkcija toliko puta odlaže i film pomera, zna se da postoje problemi sa materijalom. Koliko su od tih problema rešili – mi jednostavno ne znamo, ali da su mogli više – mogli su!

 

Ocena: 6/10

 

 

Napomena: 
Nijedan deo teksta ne sme biti reprodukovan bez prethodnog odobrenja autora ili redakcije portala. Nećemo objavljivati uvredljive, nepristojne i netolerantne komentare.
Podeli: